Djeca Božja - Kratak sadržaj & Tema, ideja, pouka i problematika (Petar Šegedin)

Lektirko / književna analiza za srednju školu

Djeca božja – Petar Šegedin

Priča o dječaku Petru Stakanu, čija se prirodna znatiželja u zatvorenoj seoskoj sredini pretvara u strah i osjećaj krivnje. Roman otvara pitanja odrastanja, vjerskog odgoja, slobode i odgovornosti odraslih.

Psihološki roman1946.Žrnovo, KorčulaKratki sadržaj i analiza
Ilustracija prikazuje mlade ljude muskarce i jednu zenu kako sjede na plazi uz zalazak sunca muskarac pusi cigaru

Djeca božja – Petar Šegedin

Osnovni podaci o romanu

AutorPetar Šegedin
Godina objave1946.
Književna vrstaPsihološki, modernistički roman s egzistencijalnim temama
Mjesto radnjeŽrnovo na otoku Korčuli
Vrijeme radnjeSeoska svakodnevica u prvoj polovici 20. stoljeća; povijesni kontekst ratnog razdoblja
Glavni likDječak Petar Stakan
Važni sporedni likoviKomiška, Antunica, Ivan, don Petar, Marcela, učitelj, Anica, Čintra
Građa romanaTri dijela: Otkrića; I java i san; Rebekina mjera

Za tumačenje književnog prostora i slijeda događaja koristi vodič za radnju književnog djela.

Djeca božja – kratki sadržaj i prirodno prepričavanje

U korčulanskom selu Žrnovu odrasta dječak Petar Stakan. Znatiželjan je, osjetljiv i željan razumijevanja svijeta odraslih, ali ga već od malih nogu okružuju stroga pravila, priče o grijehu i strah od kazne. Naizgled običan događaj iz njegova druženja s djevojčicom Anicom postaje povod za osudu. Nakon dječje ispovijedi don Petar doznaje za njihovo istraživanje vlastitih osjećaja i razlika između dječaka i djevojčica. O onome što se dogodilo vrlo brzo govori cijelo selo, najviše zahvaljujući Čintri, ženi koja se rado upliće u tuđe živote. Ono što Petar nije doživljavao kao svjesno zlo, odrasli pretvaraju u razlog za sram i strah.

Petar osjeća da će posljedice najteže pogoditi njegovu obitelj. Živi s majkom koju u selu nazivaju Komiška, djedom Petrom, bakom Katom i ostalim rođacima. Majka je dio odrastanja provela u Komiži, među ljudima drukčijih navika, pa se njezini pogledi i ponašanje razlikuju od onih koje selo smatra jedinima ispravnima. Dječak se zbog toga osjeća još izloženijim tuđim pogledima. U obitelji nema jednostavnog odgovora na njegova pitanja, a u selu se često radije presuđuje nego razumije.

Veliku ulogu u seoskom životu ima don Petar. Njegove propovijedi i ispovijedi kod mještana izazivaju ozbiljnost, ali i strah od osude. Petar Stakan očekuje da će se o njegovu postupku govoriti i na nedjeljnoj misi. Međutim, u kući župnika događa se potresan događaj povezan s njegovom sestrom Marcelom. Ona je gajila osjećaje prema mladom sakristanu Marku, a nakon što ju je on odbio, našla se u velikoj duševnoj krizi. Dogodi se i požar, zbog kojega se u selu šire nove glasine i misa bude odgođena. Dok odrasli raspravljaju o Marceli, maleni Petar nakratko odahne: njegova se sramota više ne nalazi u središtu pozornosti.

S vremenom dječak sve jasnije opaža razliku između onoga što odrasli zahtijevaju od djece i onoga kako sami žive. Stric Ivan, koji se vratio iz vojske i upoznao svijet izvan otoka, suprotstavlja se seoskoj zatvorenosti. Govori i ponaša se drukčije, ne podnosi praznovjerje i otvoreno pokazuje prezir prema dijelu običaja. Ipak, ni sam ne živi prema pravilima koja nameće drugima. U selu se govori o njegovoj vezi sa ženom čiji je muž u inozemstvu. Petar polako uviđa da među odraslima ima mnogo licemjerja i da se njihove slabosti često prikrivaju dok se dječje pogreške nemilosrdno osuđuju.

Drugi stric, Antunica, teško je bolestan od tuberkuloze. Dani mu prolaze u zatvorenoj sobi, uz kašalj i sve veću iscrpljenost. Dok mu život polako izmiče, razmišlja o smrti, prolaznosti i smislu svega što je proživio. Osjeća se odvojenim od zdravih ljudi i prirode koju može samo promatrati. U pisanju pronalazi jedino područje u kojem može oblikovati svoje misli i ostaviti nešto iza sebe. Njegov odnos prema životu drukčiji je od Ivanova, ali njih obojicu muče nemir i nezadovoljstvo.

Zbog nepravde i osude dječak počinje drugačije promatrati ponašanje odraslih. Za školski sastav korisno je razlikovati vanjske događaje od promjena u njegovu razmišljanju. Kako prepoznati radnju i događaje.

Petar Stakan ne uspijeva na isti način razumjeti ono što se u kući zbiva. Zaokupljen je mišlju da se u njemu nastanio đavao i da čak njegove obične želje dokazuju neku urođenu pokvarenost. Sjeća se svojih dječjih strahova, primjerice nelagode pred raspelom, i u tim sjećanjima pronalazi navodne znakove da je odavno osuđen na grijeh. Umjesto da mu odrasli objasne razliku između misli, osjećaja i postupaka, njihovi razgovori i osude još više povećavaju njegovu tjeskobu.

Posebno ga uznemirava vlastiti odraz u ogledalu. Dok gleda lice pred sobom, čini mu se kao da ga promatra netko drugi, netko tko zna sve njegove skrivene misli i strahove. Ne može pobjeći od osjećaja da se pred drugima uvijek nekako odaje. Počinje vjerovati da mu je jedini izlaz udaljiti se od ljudi, njihovih pitanja i opomena. U njegovoj se mašti osamljenost pretvara u obećanje mira.

Zato odlučuje pobjeći od kuće i živjeti daleko od sela. U prirodi pokušava urediti skrovište u kojem ga nitko neće tražiti i u kojem će, kako se nada, biti oslobođen svih iskušenja. U početku mu posao oko skloništa odvraća misli od straha. No kada padne mrak i započne nevrijeme, svaka sjena i svaki šum postaju mu prijetnja. Uplašen zamišljenim vješticama i drugim zastrašujućim pojavama, potrči prema kući. Za vrijeme oluje doživi težak slom i ostane bez svijesti.

Nakon što ga pronađu, Petar dugo leži bolestan i bunca. Majka se za njega brine koliko zna, ali uz bolest povezuje i svoja vjerska uvjerenja te pomoć traži u molitvama i postupcima koje smatra svetima. U liječenju joj pomaže tetka Marija. Dječak je zatvoren u sobi, odvojen od uobičajenog seoskog života. Dok dani prolaze, do njega dopiru zvukovi kuće, napose kašalj teško bolesnog Antunice. Umjesto sigurnosti, dugo mirovanje u njemu ponovno budi pitanja o smrti i kazni.

Jednoga se dana Antunica pojavi na vratima njegove sobe. Želi malome Petru predati nešto od svojih razmišljanja i onoga što je zapisivao. U tim je tekstovima pokušao pronaći odgovor na pitanje što čovjeku ostaje kada bolest i osamljenost oduzmu gotovo sve. Međutim, dječak je premlad i previše prestrašen da bi mogao razumjeti složenost stričevih riječi. Susret koji bi mu mogao približiti ljudsku patnju na drukčiji način za njega postaje još jedno teško iskustvo.

Ogledalo i dječakov bijeg dvije su povezane epizode: u prvoj se vidi unutarnji strah, a u drugoj pokušaj da od njega pobjegne. Poveži to s kompozicijom književnog djela.

Život se u selu nastavlja. O Petrovoj se navodnoj krivnji sve manje govori, ali on je ne uspijeva zaboraviti. Počinje sve češće primjećivati i grijehe drugih: laži, ogovaranja, grubost, nevjeru i ravnodušnost. Što više promatra odrasle, to mu se više čini da je svijet pun proturječja. Ljudi se pozivaju na dobrotu, a pritom povrjeđuju jedni druge. U njemu raste osjećaj da se nitko ne može osloboditi krivnje.

Smrt strica Antunice dodatno ga potresa. Dječak se sve snažnije okreće predodžbama svetaca i mučenika. Iz teške unutarnje tjeskobe rađa se uvjerenje da bi vlastitom žrtvom mogao iskupiti grijehe drugih i pomoći onima za koje vjeruje da su nedužno stradali. Ono što odrasli možda doživljavaju kao daleku priču o svetosti, Petar počinje zamišljati kao zadatak koji mora sam ispuniti.

S dječacima Kusom i Nikolom odlazi u špilju iznad sela, na mjesto njihovih nekadašnjih igara. Ondje uređuju improvizirani oltar i prostor nalik na malo svetište. Petar im govori kao da pripremaju igru povezanu s Velikim petkom, ali se u njegovoj svijesti igra i vjerski obred sve više stapaju. Kada ostali dječaci shvate koliko je ozbiljno shvatio tu zamisao, uplaše se i pobjegnu.

Ostavši sam, Petar njihov odlazak doživljava kao izdaju i poniženje. Još se jednom pokazuje koliko snažno na njega djeluje strah od tuđeg ruganja. U pokušaju da dovrši zamišljenu žrtvu teško se ozljeđuje pri oponašanju Kristove muke. Završetak ne prikazuje pobjedu nad vlastitom krivnjom, nego tragičan vrhunac dječakova psihičkog stradanja: strah i pritisak okoline toliko su iskrivili njegovo razumijevanje svijeta da više ne razlikuje simboličnu vjeru od opasnog postupka.

Redoslijed važnih događaja

  1. Život dječaka Petra Stakana u Žrnovu, u zatvorenoj sredini s jakim vjerskim i društvenim pravilima.
  2. Dječja znatiželja povezana s Anicom postaje povod za glasine i osudu.
  3. Čintra i seoski razgovori šire priču o Petrovu navodnom grijehu.
  4. Don Petar doznaje za događaj, a Petar strahuje od javne osude na misi.
  5. Događaji s Marcelom i sakristanom Markom dodatno otkrivaju potisnute sukobe odraslih.
  6. Petar promatra proturječne odnose u obitelji, posebno ponašanje strica Ivana.
  7. Stričeva Antuničina bolest otkriva Petru težinu smrti i osamljenosti.
  8. Dječak sve snažnije vjeruje da je sam po sebi grešan te se boji vlastitih misli.
  9. Pred ogledalom doživljava jak osjećaj da ga vlastita nutrina razotkriva.
  10. Bježi u prirodu i pokušava izgraditi skrovište, ali ga oluja tjera natrag.
  11. Nakon strašnog iskustva dugo boluje i leži u zamračenoj sobi.
  12. Antunica pokušava s dječakom podijeliti svoja razmišljanja i zapise.
  13. Smrt strica Antunice pojačava Petrovu zaokupljenost žrtvom i mučeništvom.
  14. U špilji s Kusom i Nikolom uređuje malo svetište za zamišljeni obred.
  15. Dječaci se uplaše i pobjegnu, a Petar svoj naum shvaća sve ozbiljnije.
  16. Pokušaj oponašanja mučeništva završava teškim samoozljeđivanjem.

Zbog modernističke pripovjedne tehnike ovo je školska rekonstrukcija glavnih događaja, a ne tvrdnja da je cijeli roman ispripovijedan jednostavno i strogo kronološki. Više o fabuli i radnji.

Likovi – karakterizacija glavnih i sporednih

Petar Stakan – glavni lik

Osjetljiv, maštovit i izrazito znatiželjan dječak. Ne razumije razliku između spontanih dječjih osjećaja i onoga što odrasli nazivaju grijehom. U zatvorenoj sredini postupno razvija jak strah, a njegova želja da postupi ispravno pretvara se u samokažnjavanje. Važnije od toga što čini jest kako sam sebi tumači svoje postupke.

Komiška – Petrova majka

Brižna samohrana majka koja nastoji zaštititi sina. Njezino iskustvo života u Komiži razlikuje je od dijela seljana, ali ni ona ne uspijeva potpuno razumjeti razmjere njegova straha. Kada Petar oboli, brine se za njega uz pomoć tradicionalnih i religijskih postupaka.

Antunica – bolesni stric

Teško boluje od tuberkuloze i osjeća duboku izoliranost. Ljubomora na zdrave ljude, svijest o prolaznosti i potreba da nešto ostavi iza sebe guraju ga prema pisanju. Njegove misli tvore važnu misaonu razinu romana i otvaraju pitanja postojanja i umjetnosti.

Ivan – Petrov stric

Vratio se iz vojske i upoznao drukčije životne navike. Zazire od praznovjerja i ne želi se podvrgavati seoskim pravilima. Međutim, njegovo ponašanje istodobno otkriva sebičnost, nevjeru i dvostruka mjerila, pa Petru pokazuje proturječnost svijeta odraslih.

Don Petar – seoski svećenik

Predstavnik je snažnog utjecaja vjere na zajednicu. Njegovo inzistiranje na grijehu i kazni kod osjetljiva dječaka produbljuje osjećaj krivnje. Istodobno i sam doživljava unutarnje sukobe, što pokazuje da njegovo javno moraliziranje nije jednostavno odvojeno od privatnih slabosti.

Marcela – don Petrova sestra

Živi uz brata i nosi se s neuzvraćenim osjećajima prema sakristanu Marku. Njezina duševna kriza i požar u župnom domu pokazuju koliko snažne mogu biti posljedice potiskivanja osjećaja, a reakcija sela još jednom potvrđuje sklonost ogovaranju i osudi.

Čintra – seoska žena

Sudjeluje u širenju glasina o djeci i ne štedi tuđi ugled. Važna je kao znak zajednice koja se rado bavi tuđim grijesima, dok vlastite prešućuje. Njezinu grubost treba čitati i u kontekstu njezina teškog životnog položaja.

Seoski učitelj

Obrazovan, ali nezadovoljan svojim položajem i životom u selu. Njegovi unutarnji sukobi i usamljenost čine zasebnu priču o nemogućnosti pronalaženja vlastitog mjesta u svijetu. Njegov sloj romana širi temu tjeskobe i izvan Petrova djetinjstva.

Anica, Kusa, Nikola i drugi dječaci

Anica je povezana s događajem koji pokreće Petrovu krivnju, dok su Kusa i Nikola sudionici njegove kasnije igre u špilji. Ostala djeca pokazuju koliko su njihove igre i strahovi u oštroj suprotnosti sa značenjima koja im nameću odrasli.

Djed Petar, baka Kata i Šainka

Članovi obiteljskoga kruga koji oblikuje Petrovu svakodnevicu. Njihovi odnosi, bolesti i brige pridonose ozračju u kojem dječak odrasta bez potrebnog osjećaja sigurnosti.

Za školski odgovor navedi osobinu i dokaz iz radnje: primjerice, Petrovu osjetljivost objašnjava njegov strah pred ogledalom. Vodič za karakterizaciju likova.

Tema, ideja, pouka i problematika

Tema: Odrastanje Petra Stakana u sredini u kojoj strogi moralni zahtjevi, strah od grijeha i društvena osuda deformiraju njegovo razumijevanje samoga sebe.

Ideja: Čovjekov unutarnji život može biti ugrožen kada mu okolina nameće krivnju bez razumijevanja njegovih osjećaja. Roman propituje odnos slobode, savjesti, odgoja i odgovornosti zajednice.

Pouka: Nije opravdano ponižavati ili zastrašivati dijete zbog neznanja i znatiželje. Potrebni su razumijevanje, razgovor i odgovoran odgoj. To je jedno moguće školsko tumačenje, a ne jedina poruka ovoga složenog romana.

Problematika: U djelu se sukobljavaju dječja potreba za sigurnošću, religijska predodžba grijeha, dvostruka mjerila odraslih, bolest i smrt, usamljenost pojedinca i smisao umjetnosti.

Kako formulirati temu književnog djela i kako razlikovati ideju od pouke.

Kompozicija romana i pripovjedač

Otkrića

U prvom dijelu posebno su važni upoznavanje žrnovske sredine, dječakova znatiželja i prva iskustva straha i krivnje. Čitatelj vidi kako Petar počinje razmišljati o sebi očima odraslih.

I java i san

Naglasak je na Petrovu unutarnjem životu, njegovim snovima, bolovanju, strahu i nesigurnosti. Granica između stvarnih događaja i onoga što dječak zamišlja postaje mu sve teže razumljiva.

Rebekina mjera

Završni dio pojačava egzistencijalna pitanja te usmjerava pozornost prema stričevoj smrti, Petrovu tumačenju patnje i tragičnom pokušaju žrtvovanja.

Pripovjedač i pripovjedna tehnika

Pripovijedanje je pretežno u trećem licu, ali se često približava mislima i osjećajima pojedinih likova. Prisutni su psihološko pripovijedanje, unutarnji monolozi, sjećanja i esejistički odlomci. Radnja nije jednostavna pustolovna priča s jednako važnim događajima; unutarnje promjene često imaju veću težinu od vanjskog zbivanja.

Nije potrebno romanu silom nametati pet jednako jasnih dramskih etapa. Mnogo je korisnije objasniti njegovu stvarnu trodijelnu kompoziciju. Vodič za kompoziciju i simbole.

Motivi i simbolika romana

  • Ogledalo: dječakovo bolno suočavanje s vlastitim mislima i osjećaj da se ni pred sobom ne može sakriti.
  • Mrak i oluja: vanjski odraz tjeskobe i straha od nepoznatog.
  • Špilja: pokušaj bijega od zajednice i prostor u kojem dječja igra prerasta u opasno poistovjećivanje s vjerskim prizorima.
  • Raspelo i križ: religijski znakovi koje Petar, zbog snažne krivnje, pogrešno prenosi u vlastiti život.
  • Zvonjava crkvenih zvona: stalna prisutnost vjerskih i društvenih pravila u dječakovoj svakodnevici.
  • Antuničini zapisi: pokušaj da se bolest, osamljenost i prolaznost osmisle kroz književnost.
  • Žrnovo: stvaran seoski prostor, ali i slika zatvorene zajednice koja teško prihvaća različitost.

U romanu se ponavljaju motivi grijeha, straha, osamljenosti, bolesti, smrti, vjere, tijela, djetinjstva, ogovaranja i nerazumijevanja.

Za razlikovanje motiva i simbola pogledaj Lektirkov vodič o simbolima.

Jezik, stil i stilske figure

Epiteti

Opisni pridjevi sudjeluju u stvaranju tjeskobnog ozračja. U dostavljenom odlomku ističe se izraz crni mrak. Pridjev crni naglašava prijeteći doživljaj svijeta. Za dodatnu vježbu mogu poslužiti naše sintagme nemirne misli i teško disanje, koje nisu citati iz romana.

Personifikacija

Kad se apstraktnome pojmu pridaju ljudske osobine, riječ je o personifikaciji. U dostavljenom tekstu mrak se opisuje kao nešto što leži iza svake njegove misli. Takva slika ističe težinu dječakove tjeskobe; u potpunom izdanju romana treba provjeriti izvorni oblik rečenice.

Usporedba

Usporedba povezuje dva različita doživljaja. U dostavljenom tekstu uz ogledalo se pojavljuje izraz kao da onaj u ogledalu nije on. Riječ je o usporednom načinu prikazivanja osjećaja otuđenosti. Dodatni primjer za vježbu, koji nije citat: Zvuk zvona odjekivao je poput opomene.

Metafora

Metaforično izražavanje povezuje Petrovu tjeskobu s mrakom i zatvorenim prostorom. U priloženom tekstu slika mraka iza svake misli nema doslovno značenje. Za vježbu učenik može sam sastaviti rečenicu U njegovoj se glavi skupljao mrak, ali je ne smije navoditi kao književni citat.

Kontrast

Središnji kontrast nalazi se između dječje nevinosti i stroge osude odraslih, kao i između javno proklamiranih moralnih načela i ponašanja pojedinih odraslih likova.

Simbol i unutarnji monolog

Za Šegedinov stil važniji su psihološka introspekcija i simboličke slike nego jednostavna igra stilskih figura. Ogledalo je primjer motiva s dubljim značenjem, a unutarnji monolog približava čitatelju likove i njihovu nesigurnost.

Dijelovi u kurzivu preuzeti iz dostavljenog teksta služe kao polazište za analizu, ali nisu provjereni prema tiskanom izdanju. Na školskom satu kao doslovni citat navedi samo ono što si pronašao u vlastitome primjerku knjige.

Petar Šegedin – bilješke o piscu

Petar Šegedin (1909. – 1998.) hrvatski je književnik, esejist i kulturni djelatnik. Rođen je u Žrnovu na Korčuli, gdje je smještena i radnja romana Djeca božja. Završio je Učiteljsku školu u Dubrovniku te se školovao u Zagrebu. Radio je kao učitelj, a poslije u kulturnim ustanovama i diplomaciji.

Prvi roman Djeca božja objavljen je 1946. godine. Slijedili su Osamljenici (1947.) i Crni smiješak (1969.), koji se često zajedno promatraju kao egzistencijalistička trilogija. Njegovu prozu obilježavaju ozbiljna pitanja čovjekove egzistencije, tjeskobe, samoće, odgovornosti i unutarnjeg života.

Za razliku od brojnih pustolovnih djela, Šegedinovi romani nisu usredotočeni samo na pitanje što se dogodilo, nego na to kako događaj djeluje na svijest i osjećaje pojedinca. Upravo je takav pristup važan u proučavanju modernoga hrvatskog romana.

Moje mišljenje o romanu

Roman Djeca božja na mene je ostavio snažan dojam jer pokazuje koliko se dijete može promijeniti kada umjesto razumijevanja stalno nailazi na osudu. Najviše me potresla Petrova usamljenost: ljudi oko njega govore o grijehu, ali rijetko pitaju kako se on osjeća i što zapravo razumije.

Zanimljiv mi je i prikaz odraslih, osobito strica Ivana i don Petra. Oni su uvjereni da znaju što je ispravno, a ipak imaju vlastite slabosti i sukobe. Zbog toga roman nije samo priča o dječaku nego i kritika zajednice koja ne primjećuje vlastitu odgovornost.

Najteže je čitati završetak, jer čitatelj vidi do kakvih posljedica može dovesti strah koji se godinama gomila. Smatram da roman potiče na razmišljanje o odgoju, savjesti i potrebi da se s mladima razgovara bez ponižavanja. Zahtjevniji je od obične lektire, ali upravo zato ostavlja dubok dojam.

Pitanja i odgovori za provjeru lektire

Tko je glavni lik romana?

Glavni lik je dječak Petar Stakan, čiji strahovi, misli i odrastanje čine središte priče.

Gdje je smještena radnja?

U Žrnovu na otoku Korčuli, u seoskoj zajednici snažno obilježenoj običajima i religijskim pravilima.

Zašto Petar počinje osjećati krivnju?

Njegovu prirodnu dječju znatiželju odrasli proglašavaju teškim moralnim prijestupom, pa on tu osudu postupno prihvaća kao vlastitu istinu.

Tko je Čintra?

Jedna od seoskih žena koje sudjeluju u ogovaranjima i širenju priče o Petrovu ponašanju.

Tko je Komiška?

Petrova majka, kojoj je nadimak ostao iz razdoblja života u Komiži.

Kako se Ivan razlikuje od seoske sredine?

Zna više o svijetu izvan sela, otvoreno se suprotstavlja dijelu običaja, ali i sam postupa proturječno.

Zašto je važan stric Antunica?

Njegova bolest i razmišljanja o životu otvaraju filozofsku razinu romana; pisanjem pokušava nadvladati osamljenost.

Što simbolizira ogledalo?

Petrov strah od vlastitih misli i osjećaj da je uvijek izložen nečijem sudu.

Zašto Petar bježi u prirodu?

Nada se da će daleko od ljudi pobjeći od krivnje, straha i osude.

Kako je prikazan don Petar?

Kao seoski svećenik čija stroga moralna tumačenja snažno djeluju na dječaka, iako je i sam složen lik s unutarnjim sukobima.

Što je potaknulo završnu Petrovu odluku?

Dugotrajan osjećaj grijeha, strah, nerazumijevanje i njegovo pogrešno shvaćanje mučeništva.

Kako se razlikuju vanjska i unutarnja radnja?

Vanjska radnja donosi događaje u selu i obitelji; unutarnja prikazuje Petrova razmišljanja, strahove i promjenu doživljaja svijeta.

Koji su dijelovi romana?

Otkrića; I java i san; Rebekina mjera.

Kojoj književnoj vrsti djelo pripada?

Psihološkom, modernističkom romanu, s naglašenim egzistencijalnim problemima.

Koje je godine roman objavljen?

1946.

Koja je važna poruka čitatelju?

Da odgoj koji počiva na sramoćenju i strahu može ozbiljno ugroziti dijete te da odrasli moraju pokazati razumijevanje i odgovornost.

Pokušaj najprije odgovoriti bez gledanja. Za dodatnu pripremu koristi Lektirkov ispitivač.

Zadaci za samostalno učenje

  1. U nekoliko rečenica objasni zbog čega Petar Stakan postaje uvjeren da je grešan.
  2. Odaberi događaj iz kratkog sadržaja koji najbolje pokazuje seosko licemjerje i obrazloži izbor.
  3. Usporedi pogled na život strica Ivana i strica Antunice.
  4. Objasni zašto je ogledalo važan simbol romana.
  5. Razlikuj jednu Petrovu stvarnu pogrešku od straha koji nastaje zbog tumačenja odraslih.
  6. Napiši karakterizaciju Komiške s najmanje trima osobinama i primjerima.
  7. Objasni ulogu don Petra u oblikovanju Petrova osjećaja krivnje.
  8. Nacrtaj misaonu kartu motiva: strah, grijeh, obitelj, bolest, ogledalo, špilja.
  9. Usporedi školski slijed događaja s trodijelnom kompozicijom romana.
  10. Napiši kratak osvrt: zbog čega roman ima modernistička obilježja?
  11. Objasni razliku između unutarnjeg monologa i dijaloga.
  12. Razmisli kako su odrasli mogli pomoći Petru prije završnih događaja.

Za ponavljanje koristi vodič za učenje za test i Pomoć u učenju.

FAQ – Djeca božja

Tko je napisao roman Djeca božja?

Petar Šegedin, hrvatski književnik rođen u Žrnovu na Korčuli.

Je li Djeca božja pripovijetka ili roman?

To je roman, prvi put objavljen 1946. godine.

O čemu govori Djeca božja?

O odrastanju Petra Stakana, njegovu strahu od grijeha te utjecaju obitelji, religije i sela na njegov unutarnji život.

Koja je glavna tema romana?

Sukob dječje znatiželje i osjećaja krivnje koji nastaje pod utjecajem stroge društvene sredine.

Tko je Petar Stakan?

Glavni lik i dječak čije psihičko stradanje roman detaljno prati.

Ima li roman klasičnu pustolovnu radnju?

Ne. Naglasak je na psihološkim stanjima, refleksijama i iskustvu likova.

Kojem književnom razdoblju pripada?

Hrvatskoj modernističkoj prozi 20. stoljeća, s egzistencijalnim temama.

Koji je najvažniji završni događaj?

Petrov tragični pokušaj oponašanja religijskog mučeništva, kojim završava njegov razvoj straha i samoosude.

Objavi komentar

Napomena za komentare: Ako objava komentara ne uspije, prihvati kolačiće, osvježi stranicu i pokušaj ponovo. Najbolje je napisati običan komentar bez linkova.
Noviji Stariji