Lektirko / književna analiza za srednju školu
Djeca božja – Petar Šegedin
Priča o dječaku Petru Stakanu, čija se prirodna znatiželja u zatvorenoj seoskoj sredini pretvara u strah i osjećaj krivnje. Roman otvara pitanja odrastanja, vjerskog odgoja, slobode i odgovornosti odraslih.
Djeca božja – Petar Šegedin
Osnovni podaci o romanu
Za tumačenje književnog prostora i slijeda događaja koristi vodič za radnju književnog djela.
Djeca božja – kratki sadržaj i prirodno prepričavanje
U korčulanskom selu Žrnovu odrasta dječak Petar Stakan. Znatiželjan je, osjetljiv i željan razumijevanja svijeta odraslih, ali ga već od malih nogu okružuju stroga pravila, priče o grijehu i strah od kazne. Naizgled običan događaj iz njegova druženja s djevojčicom Anicom postaje povod za osudu. Nakon dječje ispovijedi don Petar doznaje za njihovo istraživanje vlastitih osjećaja i razlika između dječaka i djevojčica. O onome što se dogodilo vrlo brzo govori cijelo selo, najviše zahvaljujući Čintri, ženi koja se rado upliće u tuđe živote. Ono što Petar nije doživljavao kao svjesno zlo, odrasli pretvaraju u razlog za sram i strah.
Petar osjeća da će posljedice najteže pogoditi njegovu obitelj. Živi s majkom koju u selu nazivaju Komiška, djedom Petrom, bakom Katom i ostalim rođacima. Majka je dio odrastanja provela u Komiži, među ljudima drukčijih navika, pa se njezini pogledi i ponašanje razlikuju od onih koje selo smatra jedinima ispravnima. Dječak se zbog toga osjeća još izloženijim tuđim pogledima. U obitelji nema jednostavnog odgovora na njegova pitanja, a u selu se često radije presuđuje nego razumije.
Veliku ulogu u seoskom životu ima don Petar. Njegove propovijedi i ispovijedi kod mještana izazivaju ozbiljnost, ali i strah od osude. Petar Stakan očekuje da će se o njegovu postupku govoriti i na nedjeljnoj misi. Međutim, u kući župnika događa se potresan događaj povezan s njegovom sestrom Marcelom. Ona je gajila osjećaje prema mladom sakristanu Marku, a nakon što ju je on odbio, našla se u velikoj duševnoj krizi. Dogodi se i požar, zbog kojega se u selu šire nove glasine i misa bude odgođena. Dok odrasli raspravljaju o Marceli, maleni Petar nakratko odahne: njegova se sramota više ne nalazi u središtu pozornosti.
S vremenom dječak sve jasnije opaža razliku između onoga što odrasli zahtijevaju od djece i onoga kako sami žive. Stric Ivan, koji se vratio iz vojske i upoznao svijet izvan otoka, suprotstavlja se seoskoj zatvorenosti. Govori i ponaša se drukčije, ne podnosi praznovjerje i otvoreno pokazuje prezir prema dijelu običaja. Ipak, ni sam ne živi prema pravilima koja nameće drugima. U selu se govori o njegovoj vezi sa ženom čiji je muž u inozemstvu. Petar polako uviđa da među odraslima ima mnogo licemjerja i da se njihove slabosti često prikrivaju dok se dječje pogreške nemilosrdno osuđuju.
Drugi stric, Antunica, teško je bolestan od tuberkuloze. Dani mu prolaze u zatvorenoj sobi, uz kašalj i sve veću iscrpljenost. Dok mu život polako izmiče, razmišlja o smrti, prolaznosti i smislu svega što je proživio. Osjeća se odvojenim od zdravih ljudi i prirode koju može samo promatrati. U pisanju pronalazi jedino područje u kojem može oblikovati svoje misli i ostaviti nešto iza sebe. Njegov odnos prema životu drukčiji je od Ivanova, ali njih obojicu muče nemir i nezadovoljstvo.
Zbog nepravde i osude dječak počinje drugačije promatrati ponašanje odraslih. Za školski sastav korisno je razlikovati vanjske događaje od promjena u njegovu razmišljanju. Kako prepoznati radnju i događaje.
Petar Stakan ne uspijeva na isti način razumjeti ono što se u kući zbiva. Zaokupljen je mišlju da se u njemu nastanio đavao i da čak njegove obične želje dokazuju neku urođenu pokvarenost. Sjeća se svojih dječjih strahova, primjerice nelagode pred raspelom, i u tim sjećanjima pronalazi navodne znakove da je odavno osuđen na grijeh. Umjesto da mu odrasli objasne razliku između misli, osjećaja i postupaka, njihovi razgovori i osude još više povećavaju njegovu tjeskobu.
Posebno ga uznemirava vlastiti odraz u ogledalu. Dok gleda lice pred sobom, čini mu se kao da ga promatra netko drugi, netko tko zna sve njegove skrivene misli i strahove. Ne može pobjeći od osjećaja da se pred drugima uvijek nekako odaje. Počinje vjerovati da mu je jedini izlaz udaljiti se od ljudi, njihovih pitanja i opomena. U njegovoj se mašti osamljenost pretvara u obećanje mira.
Zato odlučuje pobjeći od kuće i živjeti daleko od sela. U prirodi pokušava urediti skrovište u kojem ga nitko neće tražiti i u kojem će, kako se nada, biti oslobođen svih iskušenja. U početku mu posao oko skloništa odvraća misli od straha. No kada padne mrak i započne nevrijeme, svaka sjena i svaki šum postaju mu prijetnja. Uplašen zamišljenim vješticama i drugim zastrašujućim pojavama, potrči prema kući. Za vrijeme oluje doživi težak slom i ostane bez svijesti.
Nakon što ga pronađu, Petar dugo leži bolestan i bunca. Majka se za njega brine koliko zna, ali uz bolest povezuje i svoja vjerska uvjerenja te pomoć traži u molitvama i postupcima koje smatra svetima. U liječenju joj pomaže tetka Marija. Dječak je zatvoren u sobi, odvojen od uobičajenog seoskog života. Dok dani prolaze, do njega dopiru zvukovi kuće, napose kašalj teško bolesnog Antunice. Umjesto sigurnosti, dugo mirovanje u njemu ponovno budi pitanja o smrti i kazni.
Jednoga se dana Antunica pojavi na vratima njegove sobe. Želi malome Petru predati nešto od svojih razmišljanja i onoga što je zapisivao. U tim je tekstovima pokušao pronaći odgovor na pitanje što čovjeku ostaje kada bolest i osamljenost oduzmu gotovo sve. Međutim, dječak je premlad i previše prestrašen da bi mogao razumjeti složenost stričevih riječi. Susret koji bi mu mogao približiti ljudsku patnju na drukčiji način za njega postaje još jedno teško iskustvo.
Ogledalo i dječakov bijeg dvije su povezane epizode: u prvoj se vidi unutarnji strah, a u drugoj pokušaj da od njega pobjegne. Poveži to s kompozicijom književnog djela.
Život se u selu nastavlja. O Petrovoj se navodnoj krivnji sve manje govori, ali on je ne uspijeva zaboraviti. Počinje sve češće primjećivati i grijehe drugih: laži, ogovaranja, grubost, nevjeru i ravnodušnost. Što više promatra odrasle, to mu se više čini da je svijet pun proturječja. Ljudi se pozivaju na dobrotu, a pritom povrjeđuju jedni druge. U njemu raste osjećaj da se nitko ne može osloboditi krivnje.
Smrt strica Antunice dodatno ga potresa. Dječak se sve snažnije okreće predodžbama svetaca i mučenika. Iz teške unutarnje tjeskobe rađa se uvjerenje da bi vlastitom žrtvom mogao iskupiti grijehe drugih i pomoći onima za koje vjeruje da su nedužno stradali. Ono što odrasli možda doživljavaju kao daleku priču o svetosti, Petar počinje zamišljati kao zadatak koji mora sam ispuniti.
S dječacima Kusom i Nikolom odlazi u špilju iznad sela, na mjesto njihovih nekadašnjih igara. Ondje uređuju improvizirani oltar i prostor nalik na malo svetište. Petar im govori kao da pripremaju igru povezanu s Velikim petkom, ali se u njegovoj svijesti igra i vjerski obred sve više stapaju. Kada ostali dječaci shvate koliko je ozbiljno shvatio tu zamisao, uplaše se i pobjegnu.
Ostavši sam, Petar njihov odlazak doživljava kao izdaju i poniženje. Još se jednom pokazuje koliko snažno na njega djeluje strah od tuđeg ruganja. U pokušaju da dovrši zamišljenu žrtvu teško se ozljeđuje pri oponašanju Kristove muke. Završetak ne prikazuje pobjedu nad vlastitom krivnjom, nego tragičan vrhunac dječakova psihičkog stradanja: strah i pritisak okoline toliko su iskrivili njegovo razumijevanje svijeta da više ne razlikuje simboličnu vjeru od opasnog postupka.
Redoslijed važnih događaja
- Život dječaka Petra Stakana u Žrnovu, u zatvorenoj sredini s jakim vjerskim i društvenim pravilima.
- Dječja znatiželja povezana s Anicom postaje povod za glasine i osudu.
- Čintra i seoski razgovori šire priču o Petrovu navodnom grijehu.
- Don Petar doznaje za događaj, a Petar strahuje od javne osude na misi.
- Događaji s Marcelom i sakristanom Markom dodatno otkrivaju potisnute sukobe odraslih.
- Petar promatra proturječne odnose u obitelji, posebno ponašanje strica Ivana.
- Stričeva Antuničina bolest otkriva Petru težinu smrti i osamljenosti.
- Dječak sve snažnije vjeruje da je sam po sebi grešan te se boji vlastitih misli.
- Pred ogledalom doživljava jak osjećaj da ga vlastita nutrina razotkriva.
- Bježi u prirodu i pokušava izgraditi skrovište, ali ga oluja tjera natrag.
- Nakon strašnog iskustva dugo boluje i leži u zamračenoj sobi.
- Antunica pokušava s dječakom podijeliti svoja razmišljanja i zapise.
- Smrt strica Antunice pojačava Petrovu zaokupljenost žrtvom i mučeništvom.
- U špilji s Kusom i Nikolom uređuje malo svetište za zamišljeni obred.
- Dječaci se uplaše i pobjegnu, a Petar svoj naum shvaća sve ozbiljnije.
- Pokušaj oponašanja mučeništva završava teškim samoozljeđivanjem.
Zbog modernističke pripovjedne tehnike ovo je školska rekonstrukcija glavnih događaja, a ne tvrdnja da je cijeli roman ispripovijedan jednostavno i strogo kronološki. Više o fabuli i radnji.
Likovi – karakterizacija glavnih i sporednih
Petar Stakan – glavni lik
Osjetljiv, maštovit i izrazito znatiželjan dječak. Ne razumije razliku između spontanih dječjih osjećaja i onoga što odrasli nazivaju grijehom. U zatvorenoj sredini postupno razvija jak strah, a njegova želja da postupi ispravno pretvara se u samokažnjavanje. Važnije od toga što čini jest kako sam sebi tumači svoje postupke.
Komiška – Petrova majka
Brižna samohrana majka koja nastoji zaštititi sina. Njezino iskustvo života u Komiži razlikuje je od dijela seljana, ali ni ona ne uspijeva potpuno razumjeti razmjere njegova straha. Kada Petar oboli, brine se za njega uz pomoć tradicionalnih i religijskih postupaka.
Antunica – bolesni stric
Teško boluje od tuberkuloze i osjeća duboku izoliranost. Ljubomora na zdrave ljude, svijest o prolaznosti i potreba da nešto ostavi iza sebe guraju ga prema pisanju. Njegove misli tvore važnu misaonu razinu romana i otvaraju pitanja postojanja i umjetnosti.
Ivan – Petrov stric
Vratio se iz vojske i upoznao drukčije životne navike. Zazire od praznovjerja i ne želi se podvrgavati seoskim pravilima. Međutim, njegovo ponašanje istodobno otkriva sebičnost, nevjeru i dvostruka mjerila, pa Petru pokazuje proturječnost svijeta odraslih.
Don Petar – seoski svećenik
Predstavnik je snažnog utjecaja vjere na zajednicu. Njegovo inzistiranje na grijehu i kazni kod osjetljiva dječaka produbljuje osjećaj krivnje. Istodobno i sam doživljava unutarnje sukobe, što pokazuje da njegovo javno moraliziranje nije jednostavno odvojeno od privatnih slabosti.
Marcela – don Petrova sestra
Živi uz brata i nosi se s neuzvraćenim osjećajima prema sakristanu Marku. Njezina duševna kriza i požar u župnom domu pokazuju koliko snažne mogu biti posljedice potiskivanja osjećaja, a reakcija sela još jednom potvrđuje sklonost ogovaranju i osudi.
Čintra – seoska žena
Sudjeluje u širenju glasina o djeci i ne štedi tuđi ugled. Važna je kao znak zajednice koja se rado bavi tuđim grijesima, dok vlastite prešućuje. Njezinu grubost treba čitati i u kontekstu njezina teškog životnog položaja.
Seoski učitelj
Obrazovan, ali nezadovoljan svojim položajem i životom u selu. Njegovi unutarnji sukobi i usamljenost čine zasebnu priču o nemogućnosti pronalaženja vlastitog mjesta u svijetu. Njegov sloj romana širi temu tjeskobe i izvan Petrova djetinjstva.
Anica, Kusa, Nikola i drugi dječaci
Anica je povezana s događajem koji pokreće Petrovu krivnju, dok su Kusa i Nikola sudionici njegove kasnije igre u špilji. Ostala djeca pokazuju koliko su njihove igre i strahovi u oštroj suprotnosti sa značenjima koja im nameću odrasli.
Djed Petar, baka Kata i Šainka
Članovi obiteljskoga kruga koji oblikuje Petrovu svakodnevicu. Njihovi odnosi, bolesti i brige pridonose ozračju u kojem dječak odrasta bez potrebnog osjećaja sigurnosti.
Za školski odgovor navedi osobinu i dokaz iz radnje: primjerice, Petrovu osjetljivost objašnjava njegov strah pred ogledalom. Vodič za karakterizaciju likova.
Tema, ideja, pouka i problematika
Tema: Odrastanje Petra Stakana u sredini u kojoj strogi moralni zahtjevi, strah od grijeha i društvena osuda deformiraju njegovo razumijevanje samoga sebe.
Ideja: Čovjekov unutarnji život može biti ugrožen kada mu okolina nameće krivnju bez razumijevanja njegovih osjećaja. Roman propituje odnos slobode, savjesti, odgoja i odgovornosti zajednice.
Pouka: Nije opravdano ponižavati ili zastrašivati dijete zbog neznanja i znatiželje. Potrebni su razumijevanje, razgovor i odgovoran odgoj. To je jedno moguće školsko tumačenje, a ne jedina poruka ovoga složenog romana.
Problematika: U djelu se sukobljavaju dječja potreba za sigurnošću, religijska predodžba grijeha, dvostruka mjerila odraslih, bolest i smrt, usamljenost pojedinca i smisao umjetnosti.
Kako formulirati temu književnog djela i kako razlikovati ideju od pouke.
Kompozicija romana i pripovjedač
Otkrića
U prvom dijelu posebno su važni upoznavanje žrnovske sredine, dječakova znatiželja i prva iskustva straha i krivnje. Čitatelj vidi kako Petar počinje razmišljati o sebi očima odraslih.
I java i san
Naglasak je na Petrovu unutarnjem životu, njegovim snovima, bolovanju, strahu i nesigurnosti. Granica između stvarnih događaja i onoga što dječak zamišlja postaje mu sve teže razumljiva.
Rebekina mjera
Završni dio pojačava egzistencijalna pitanja te usmjerava pozornost prema stričevoj smrti, Petrovu tumačenju patnje i tragičnom pokušaju žrtvovanja.
Pripovjedač i pripovjedna tehnika
Pripovijedanje je pretežno u trećem licu, ali se često približava mislima i osjećajima pojedinih likova. Prisutni su psihološko pripovijedanje, unutarnji monolozi, sjećanja i esejistički odlomci. Radnja nije jednostavna pustolovna priča s jednako važnim događajima; unutarnje promjene često imaju veću težinu od vanjskog zbivanja.
Nije potrebno romanu silom nametati pet jednako jasnih dramskih etapa. Mnogo je korisnije objasniti njegovu stvarnu trodijelnu kompoziciju. Vodič za kompoziciju i simbole.
Motivi i simbolika romana
- Ogledalo: dječakovo bolno suočavanje s vlastitim mislima i osjećaj da se ni pred sobom ne može sakriti.
- Mrak i oluja: vanjski odraz tjeskobe i straha od nepoznatog.
- Špilja: pokušaj bijega od zajednice i prostor u kojem dječja igra prerasta u opasno poistovjećivanje s vjerskim prizorima.
- Raspelo i križ: religijski znakovi koje Petar, zbog snažne krivnje, pogrešno prenosi u vlastiti život.
- Zvonjava crkvenih zvona: stalna prisutnost vjerskih i društvenih pravila u dječakovoj svakodnevici.
- Antuničini zapisi: pokušaj da se bolest, osamljenost i prolaznost osmisle kroz književnost.
- Žrnovo: stvaran seoski prostor, ali i slika zatvorene zajednice koja teško prihvaća različitost.
U romanu se ponavljaju motivi grijeha, straha, osamljenosti, bolesti, smrti, vjere, tijela, djetinjstva, ogovaranja i nerazumijevanja.
Za razlikovanje motiva i simbola pogledaj Lektirkov vodič o simbolima.
Jezik, stil i stilske figure
Epiteti
Opisni pridjevi sudjeluju u stvaranju tjeskobnog ozračja. U dostavljenom odlomku ističe se izraz crni mrak. Pridjev crni naglašava prijeteći doživljaj svijeta. Za dodatnu vježbu mogu poslužiti naše sintagme nemirne misli i teško disanje, koje nisu citati iz romana.
Personifikacija
Kad se apstraktnome pojmu pridaju ljudske osobine, riječ je o personifikaciji. U dostavljenom tekstu mrak se opisuje kao nešto što leži iza svake njegove misli. Takva slika ističe težinu dječakove tjeskobe; u potpunom izdanju romana treba provjeriti izvorni oblik rečenice.
Usporedba
Usporedba povezuje dva različita doživljaja. U dostavljenom tekstu uz ogledalo se pojavljuje izraz kao da onaj u ogledalu nije on. Riječ je o usporednom načinu prikazivanja osjećaja otuđenosti. Dodatni primjer za vježbu, koji nije citat: Zvuk zvona odjekivao je poput opomene.
Metafora
Metaforično izražavanje povezuje Petrovu tjeskobu s mrakom i zatvorenim prostorom. U priloženom tekstu slika mraka iza svake misli nema doslovno značenje. Za vježbu učenik može sam sastaviti rečenicu U njegovoj se glavi skupljao mrak, ali je ne smije navoditi kao književni citat.
Kontrast
Središnji kontrast nalazi se između dječje nevinosti i stroge osude odraslih, kao i između javno proklamiranih moralnih načela i ponašanja pojedinih odraslih likova.
Simbol i unutarnji monolog
Za Šegedinov stil važniji su psihološka introspekcija i simboličke slike nego jednostavna igra stilskih figura. Ogledalo je primjer motiva s dubljim značenjem, a unutarnji monolog približava čitatelju likove i njihovu nesigurnost.
Dijelovi u kurzivu preuzeti iz dostavljenog teksta služe kao polazište za analizu, ali nisu provjereni prema tiskanom izdanju. Na školskom satu kao doslovni citat navedi samo ono što si pronašao u vlastitome primjerku knjige.
Petar Šegedin – bilješke o piscu
Petar Šegedin (1909. – 1998.) hrvatski je književnik, esejist i kulturni djelatnik. Rođen je u Žrnovu na Korčuli, gdje je smještena i radnja romana Djeca božja. Završio je Učiteljsku školu u Dubrovniku te se školovao u Zagrebu. Radio je kao učitelj, a poslije u kulturnim ustanovama i diplomaciji.
Prvi roman Djeca božja objavljen je 1946. godine. Slijedili su Osamljenici (1947.) i Crni smiješak (1969.), koji se često zajedno promatraju kao egzistencijalistička trilogija. Njegovu prozu obilježavaju ozbiljna pitanja čovjekove egzistencije, tjeskobe, samoće, odgovornosti i unutarnjeg života.
Za razliku od brojnih pustolovnih djela, Šegedinovi romani nisu usredotočeni samo na pitanje što se dogodilo, nego na to kako događaj djeluje na svijest i osjećaje pojedinca. Upravo je takav pristup važan u proučavanju modernoga hrvatskog romana.
Moje mišljenje o romanu
Roman Djeca božja na mene je ostavio snažan dojam jer pokazuje koliko se dijete može promijeniti kada umjesto razumijevanja stalno nailazi na osudu. Najviše me potresla Petrova usamljenost: ljudi oko njega govore o grijehu, ali rijetko pitaju kako se on osjeća i što zapravo razumije.
Zanimljiv mi je i prikaz odraslih, osobito strica Ivana i don Petra. Oni su uvjereni da znaju što je ispravno, a ipak imaju vlastite slabosti i sukobe. Zbog toga roman nije samo priča o dječaku nego i kritika zajednice koja ne primjećuje vlastitu odgovornost.
Najteže je čitati završetak, jer čitatelj vidi do kakvih posljedica može dovesti strah koji se godinama gomila. Smatram da roman potiče na razmišljanje o odgoju, savjesti i potrebi da se s mladima razgovara bez ponižavanja. Zahtjevniji je od obične lektire, ali upravo zato ostavlja dubok dojam.
Pitanja i odgovori za provjeru lektire
Glavni lik je dječak Petar Stakan, čiji strahovi, misli i odrastanje čine središte priče.
U Žrnovu na otoku Korčuli, u seoskoj zajednici snažno obilježenoj običajima i religijskim pravilima.
Njegovu prirodnu dječju znatiželju odrasli proglašavaju teškim moralnim prijestupom, pa on tu osudu postupno prihvaća kao vlastitu istinu.
Jedna od seoskih žena koje sudjeluju u ogovaranjima i širenju priče o Petrovu ponašanju.
Petrova majka, kojoj je nadimak ostao iz razdoblja života u Komiži.
Zna više o svijetu izvan sela, otvoreno se suprotstavlja dijelu običaja, ali i sam postupa proturječno.
Njegova bolest i razmišljanja o životu otvaraju filozofsku razinu romana; pisanjem pokušava nadvladati osamljenost.
Petrov strah od vlastitih misli i osjećaj da je uvijek izložen nečijem sudu.
Nada se da će daleko od ljudi pobjeći od krivnje, straha i osude.
Kao seoski svećenik čija stroga moralna tumačenja snažno djeluju na dječaka, iako je i sam složen lik s unutarnjim sukobima.
Dugotrajan osjećaj grijeha, strah, nerazumijevanje i njegovo pogrešno shvaćanje mučeništva.
Vanjska radnja donosi događaje u selu i obitelji; unutarnja prikazuje Petrova razmišljanja, strahove i promjenu doživljaja svijeta.
Otkrića; I java i san; Rebekina mjera.
Psihološkom, modernističkom romanu, s naglašenim egzistencijalnim problemima.
1946.
Da odgoj koji počiva na sramoćenju i strahu može ozbiljno ugroziti dijete te da odrasli moraju pokazati razumijevanje i odgovornost.
Pokušaj najprije odgovoriti bez gledanja. Za dodatnu pripremu koristi Lektirkov ispitivač.
Zadaci za samostalno učenje
- U nekoliko rečenica objasni zbog čega Petar Stakan postaje uvjeren da je grešan.
- Odaberi događaj iz kratkog sadržaja koji najbolje pokazuje seosko licemjerje i obrazloži izbor.
- Usporedi pogled na život strica Ivana i strica Antunice.
- Objasni zašto je ogledalo važan simbol romana.
- Razlikuj jednu Petrovu stvarnu pogrešku od straha koji nastaje zbog tumačenja odraslih.
- Napiši karakterizaciju Komiške s najmanje trima osobinama i primjerima.
- Objasni ulogu don Petra u oblikovanju Petrova osjećaja krivnje.
- Nacrtaj misaonu kartu motiva: strah, grijeh, obitelj, bolest, ogledalo, špilja.
- Usporedi školski slijed događaja s trodijelnom kompozicijom romana.
- Napiši kratak osvrt: zbog čega roman ima modernistička obilježja?
- Objasni razliku između unutarnjeg monologa i dijaloga.
- Razmisli kako su odrasli mogli pomoći Petru prije završnih događaja.
Za ponavljanje koristi vodič za učenje za test i Pomoć u učenju.
FAQ – Djeca božja
Petar Šegedin, hrvatski književnik rođen u Žrnovu na Korčuli.
To je roman, prvi put objavljen 1946. godine.
O odrastanju Petra Stakana, njegovu strahu od grijeha te utjecaju obitelji, religije i sela na njegov unutarnji život.
Sukob dječje znatiželje i osjećaja krivnje koji nastaje pod utjecajem stroge društvene sredine.
Glavni lik i dječak čije psihičko stradanje roman detaljno prati.
Ne. Naglasak je na psihološkim stanjima, refleksijama i iskustvu likova.
Hrvatskoj modernističkoj prozi 20. stoljeća, s egzistencijalnim temama.
Petrov tragični pokušaj oponašanja religijskog mučeništva, kojim završava njegov razvoj straha i samoosude.
