Lektira | Premium obrada
Izviđači Vidrinog jezera – Stevan Bulajić
Kole, Jusa i Brale odlaze iz izviđačkog logora misleći da će se sami snaći u planini. Njihovo petodnevno lutanje pretvara se u poučnu pustolovinu o prijateljstvu, strahu, odgovornosti i povratku među svoje.
![]() |
| Izviđači Vidrinog jezera – pustolovina o prijateljstvu, hrabrosti i odgovornosti. |
Osnovni podaci o djelu
- Naslov: Izviđači Vidrinog jezera
- Autor: Stevan Bulajić
- Književni rod: epika
- Književna vrsta: dječji pustolovni roman, s obilježjima realistične proze
- Mjesto radnje: izviđački logor pokraj Vidrinog jezera, planinske šume, špilja, Papratni brijeg, rijeka i stara vodenica
- Vrijeme radnje: ljetno logorovanje; trojica dječaka izvan logora provode pet dana
- Glavni likovi: Kole, Jusa, Brale i zapovjednik Borko
- Sporedni likovi: pastir Gojko, pas Rundov, lovočuvar, lovac Ratko, poletarci Dinko, Đoko i drugi članovi čete
O romanu
Vidrino jezero na prvi je pogled savršeno mjesto za izviđačko logorovanje. Šatori, stražarski toranj, šumske staze i obala nude bezbroj mogućnosti za istraživanje, ali priroda ima vlastita pravila. U središtu romana nalaze se trojica dječaka koji žele samostalnost, a još ne razumiju da je ona povezana s odgovornošću.
Stevan Bulajić prikazuje dječju radoznalost bez osuđivanja. Kole, Jusa i Brale nisu zločesti dječaci: znatiželjni su, ponosni i katkad tvrdoglavi. Upravo se zato čitatelj može prepoznati u njihovim odlukama. Dok njih trojica doživljavaju pustolovinu, zapovjednik Borko proživljava sasvim drukčiju priču – brigu odrasle osobe koja je odgovorna za njihov život.
Kratki sadržaj – detaljno prepričano
Nakon dugog pješačenja kroz planinu četa izviđača-poletaraca napokon je ugledala Vidrino jezero. Između zelenih obronaka prostirala se voda, a uz obalu su ih čekali šatori i mjesto za logorsku vatru. Dječaci su jedva čekali početi logorovanje. Sve im je bilo uzbudljivo: spavanje u prirodi, stražarenje, istraživanje okolice i osjećaj da su dovoljno odrasli da se sami snađu. Njihov zapovjednik Borko, iskusni izviđač, znao je koliko takva pustolovina može biti lijepa, ali i koliko neopreza može donijeti nevolju.
Prve večeri poletarci su se smjestili u šatore, a Borko je još jednom obišao logor. Kada je došlo vrijeme za stražu, probudio je Koleta. Dječak je ozbiljno prihvatio zadatak. Na stražarskom tornju, pod noćnim nebom, osjećao se važnim jer su mu drugi povjerili sigurnost cijele čete. Poslije njega stražu je preuzeo Jusa. Tako je započeo život u logoru u kojem je svatko imao svoje obveze, a sve se radilo zajednički.
Ipak, želja za pustolovinom ubrzo je nadjačala oprez. Nekolicina dječaka pronašla je staru splav i odlučila isprobati plovidbu jezerom. Odjednom se našla na rijeci koja je istjecala iz jezera. Mirnija voda pretvarala se u brzu i nemirnu struju. Splav je udarila u stijenu i raspala se, a dječaci su se jedva izvukli. Kada je Borko čuo što se dogodilo, jako se zabrinuo. Objasnio im je da se nitko ne smije udaljavati bez njegova znanja. Odredio je granice logora i zatražio da se svako kretanje izvan njih najprije prijavi.
Kole, Jusa i Brale teško su prihvatili takvu zabranu. Smatrali su da nisu učinili ništa toliko strašno i da bi se u prirodi trebali osjećati slobodnije. Jednoga poslijepodneva odlučili su neprimjetno otići do rijeke i loviti ribu. Čekanje im se isplatilo: ulovili su velik primjerak i već su razmišljali kako će se njime pohvaliti. Ali iza njihovih leđa pojavio se stari lovočuvar. Saznavši da su dječaci lovili bez dopuštenja, zaprijetio im je kaznom i najavio da će o svemu obavijestiti zapovjednika.
Lovočuvar je dječake htio prestrašiti više nego što ih je doista namjeravao kazniti. Oni to nisu razumjeli. Pomisao da će pred cijelom četom ispasti krivci i da će Borko biti ljut toliko ih je uznemirila da su odlučili pobjeći. Iskoristili su priliku i otrčali od starca. Kad su se zaustavili, shvatili su da nemaju ni pravi plan ni dovoljno stvari. Kole se zato potajice vratio do logora. Uzeo je nešto hrane, pokrivače, šibice i drugu opremu te ostavio poruku u kojoj je napisao da su on, Jusa i Brale otišli jer smatraju da su osramotili četu.
U početku im se činilo da će život izvan logora biti velika sloboda. Mogli su ići kamo žele i nitko im nije određivao kada moraju spavati ili ustajati. Međutim, što su se više udaljavali, to je šuma postajala nepoznatija. Počelo se smračivati, a zatim se nebo naoblačilo. Vjetar i kiša natjerali su ih da potraže zaklon. Našli su pastirsku špilju i u njoj naložili vatru. Toplina ih je umirila, ali nitko nije mogao sasvim zaboraviti da ih u logoru vjerojatno već traže.
Sljedećeg jutra iznenadilo ih je glasno lajanje psa. Na ulazu u špilju pojavio se Rundov, ovčarski pas mladog pastira Gojka. Za njim je stigao i sam Gojko. Iznenadio se kad je ugledao trojicu dječaka, a još više kada su mu rekli da su samo došli na izlet. Nisu mu htjeli priznati da su pobjegli iz logora. Gojko im je, ne znajući u kakvoj su nevolji, dao kruha i sira. Ispričao im je i da na Papratnom brijegu ima mnogo šumskih jagoda. Dječaci su zahvalili na hrani, a Kole mu je darovao svoj nožić. Zamolili su ga da nikome ne govori da ih je sreo.
Kada su krenuli prema jagodama, ni slutili nisu kakva ih opasnost očekuje. Na tom se području kretao medvjed. Dječaci su se našli u njegovoj blizini i uplašili se, ali uspjeli su se izvući. Umjesto da se napokon vrate odraslima, nastavili su lutati. U njima su se miješali strah od divljine i sram zbog onoga što su učinili. Svaki je možda poželio reći da se treba vratiti, ali nitko nije htio prvi priznati da mu je dosta pustolovine.
Za to vrijeme u logoru nije bilo ni traga veselju koje je vladalo pri dolasku. Lovočuvar je ispričao što se dogodilo na rijeci, a Borko je shvatio da su trojica poletaraca nestala. Poslao je skupine izviđača u potragu i sam krenuo u šumu. U blizini špilje otkrio je znakove njihova boravka. Kasnije je na mjestu gdje su brali jagode pronašao tragove medvjeda. Uplašio se da je zvijer napala dječake. Čuvši pucnjeve ljudi koji su tražili medvjeda, pridružio se potrazi i nije odustajao od namjere da otkrije jesu li njegovi poletarci na sigurnom.
Borkova zabrinutost bila je veća nego što su dječaci mogli zamisliti. Nije razmišljao samo kao zapovjednik koji mora provoditi pravila. Osjećao je odgovornost prema roditeljima koji su mu povjerili svoju djecu. S lovcem Ratkom suočio se i s opasnošću od medvjeda, ali dječaka i dalje nije bilo. Svaki neuspješan pokušaj traženja pojačavao je njegov strah da bi se moglo dogoditi nešto nepopravljivo.
Kole, Jusa i Brale u međuvremenu su stigli do stare vodenice pokraj rijeke. Ondje su pronašli zaklon i pokušali se snaći s hranom. Umjesto bezbrižnih igara u logoru, sada su morali misliti na svaku sitnicu. Noću su ih plašili šumovi koje na sigurnome vjerojatno ne bi ni primijetili. Jednom je Bralu probudilo nešto što se micalo kod ulaza. U mraku je već zamišljao najstrašnije, a pokazalo se da je to Rundov, koji je nanjušio dječake i pronašao njihovo sklonište. Kada su se smirili, mogli su se čak i nasmijati vlastitom strahu.
Dani su prolazili. Dječaci su bili ponosni što se uspijevaju snalaziti bez pomoći odraslih, no postajali su umorni i sve osamljeniji. Nedostajali su im prijatelji, redoviti obroci i poznati glasovi iz logora. Shvaćali su da je život daleko od drugih mnogo manje privlačan nego što su zamišljali. Ipak, tvrdoglavost ih je sprječavala da jednostavno krenu natrag. Nitko nije želio izgledati slabiji od ostale dvojice.
Borko nije prestajao tražiti. Napokon je s dvojicom poletaraca, Dinkom i Đokom, krenuo čamcem duž rijeke. To za njega nije bilo obično traganje. Na istom je području mnogo godina ranije izgubio brata koji se utopio. Borko je zato dobro znao da rijeka koja izgleda lijepo i mirno može u trenutku postati smrtonosna. Ta je bolna uspomena objašnjavala zašto se tako strogo odnosio prema opasnom odlasku na splav. Pravila nisu bila izmišljena da dječacima pokvare zabavu; trebala su ih zaštititi.
Kada su se približili staroj vodenici, začuli su pseći lavež i glasove. Borko i njegovi pratioci požurili su pogledati tko je unutra. Napokon su pred njima stajala trojica odbjeglih izviđača. Kole, Jusa i Brale bili su sretni što ih je netko pronašao, ali i posramljeni. Teško im je bilo pogledati Borka u oči. Očekivali su grdnju, možda i kaznu. Međutim, zapovjednik je vidio da su već dobro osjetili posljedice svojega postupka. Nije ih dočekao ljutitim riječima, nego olakšanjem što su živi i zdravi.
Na povratku su se zaustavili i kod starog lovočuvara. I on je bio uznemiren zbog onoga što je učinio: nije očekivao da će njegova pretjerana prijetnja natjerati djecu u bijeg. Pripremio im je hranu i želio se pomiriti s njima. Objasnio je da prirodu i ribu čuva od ljudi koji ih bez mjere uništavaju. Dječaci su tada bolje razumjeli da odrasli koji ih upozoravaju ne moraju biti njihovi neprijatelji. Ponekad jednostavno vide opasnosti kojih oni još nisu svjesni.
Kada se družina vratila u logor, prijatelji su je dočekali s velikim olakšanjem. Tek tada je postalo jasno koliko je petodnevni nestanak uznemirio sve koji su ostali na obali jezera. Kole, Jusa i Brale nisu donijeli samo priču o neobičnoj pustolovini. Donijeli su i iskustvo o tome što znači biti odvojen od drugih, skrivati strah i nositi se s posljedicama vlastitih odluka. Sada im se obični logorski život činio mnogo dragocjenijim.
Logorovanje se nastavilo. Poletarci su pokazivali što su naučili o snalaženju u prirodi, stražarenju i međusobnoj pomoći. Neki su položili izviđačke provjere i dobili svoje prve značke. Uz veliku logorsku vatru ponovno se čuo smijeh, a dogodovštine trojice bjegunaca pretvorile su se u priču koju će četa dugo pamtiti. Najvažnije je bilo to što su se svi opet našli na okupu. Trojica dječaka shvatila su da hrabrost nije isto što i odlazak bez pitanja te da pravo prijateljstvo uključuje brigu za druge.
Redoslijed događaja
- Poletarci dolaze do Vidrinog jezera i smještaju se u logoru.
- Borko organizira straže; Kole i Jusa prvu noć čuvaju logor.
- Dječaci se nepromišljeno otisnu na splav i jedva izbjegnu nesreću na rijeci.
- Borko zabranjuje napuštanje granica logora bez dopuštenja.
- Kole, Jusa i Brale krišom odlaze u ribolov i susreću lovočuvara.
- Uplašeni kaznom, dječaci pobjegnu; Kole iz šatora uzima opremu i ostavlja poruku.
- Zatekne ih oluja pa prvu noć provode u pastirskoj špilji.
- Susreću Gojka i njegova psa Rundova; pastir ih upućuje prema jagodama.
- Na Papratnom brijegu susreću opasnost od medvjeda i nastavljaju bježati.
- Borko organizira potragu i nalazi tragove dječaka u planini.
- Trojica bjegunaca skrivaju se u staroj vodenici; Rundov ih ponovno nalazi.
- Borko s Dinkom i Đokom čamcem nastavlja potragu uz rijeku.
- Kod vodenice pronalaze Koleta, Jusu i Bralu.
- Na povratku se mire sa starim lovočuvarem.
- Dječaci se vraćaju u logor i uviđaju koliko su zabrinuli druge.
- Logorovanje završava izviđačkim provjerama, značkama i logorskom vatrom.
Likovi i karakterizacija
Kole
Odlučan, odvažan i ponosan. Uživa u povjerenoj stražarskoj dužnosti, a tijekom bijega preuzima inicijativu i donosi opremu. Ipak, njegova smjelost prelazi u tvrdoglavost kada ne želi priznati pogrešku.
Jusa
Znatiželjan, živahan i željan dokazivanja. Pritom se oslanja na svoje prijatelje. Kroz iskustvo izvan logora bolje razumije razliku između uzbudljive igre i stvarne nevolje.
Brale
Sudjeluje u dječačkim podvizima, ali ga nepoznati zvukovi i opasnosti lako preplaše. Njegovi strahovi prikazani su ljudski i s humorom, osobito u prizoru s Rundovom.
Borko
Strog i odgovoran zapovjednik, istodobno brižan i hrabar. Njegova zabrinutost povezana je s traumatičnim gubitkom brata. Kad pronađe dječake, važnije mu je što su sigurni nego da ih kazni.
Gojko
Mladi pastir koji poznaje planinu i brine za životinje. Pristojno prima nepoznate dječake te im daje hranu, ne znajući da su bjegunci iz logora.
Rundov
Gojkov ovčarski pas. Svojim njuhom pronalazi dječake i u špilji i kod vodenice. Njegova pojava prvo izaziva strah, a zatim olakšanje.
Stari lovočuvar
Čuvar ribe i prirode. Pretjera prijetnjama jer dječake želi poučiti, ali poslije žali zbog posljedica i nastoji se s njima pomiriti.
Dinko, Đoko i ostali izviđači
Predstavljaju zajedništvo čete: sudjeluju u potrazi, izvršavaju zadatke i na kraju pokazuju što znači odgovornost prema drugima.
Tema, ideja i pouka
Tema
Dječja pustolovina trojice izviđača koji pobjegnu iz logora i tijekom pet dana u prirodi uče koliko su važni međusobna pomoć, odgovornost i pripadnost zajednici.
Ideja
Hrabrost bez promišljanja može dovesti do velike opasnosti. Čovjek pokazuje zrelost kad zna priznati pogrešku, misliti na druge i prihvatiti pomoć.
Pouka
Pravila u zajednici nisu uvijek ograničenje slobode: neka nas pravila štite. Kad učinimo pogrešku, bolje je potražiti pomoć i priznati istinu nego dopustiti da nas sram odvede u još veći problem.
Dublja analiza romana
Bulajićev roman počinje vedro, opisom planine i veselja nakon dolaska u logor. Izviđački red, podjela dužnosti i stražarenje na prvi pogled mogu izgledati kao obične aktivnosti. Međutim, svaka od njih priprema čitatelja za središnji sukob: dječaci žele slobodu, a zapovjednik traži odgovornost. Prava napetost nastaje kad ne shvate da se te dvije vrijednosti ne isključuju.
Kole, Jusa i Brale pobjegnu zbog straha od kazne, ali njihov bijeg postupno postaje teži upravo zato što ga skrivaju. Nitko ne želi prvi priznati da se boji ili da mu nedostaje logor. Pisac tako prikazuje i dječji ponos: nekad nam je lakše podnositi neugodnosti nego izgovoriti da smo pogriješili.
Uloga Borka posebno je važna. On se ne ljuti samo zbog neposluha. Poznaje snagu rijeke, a s njom je vezano sjećanje na bratovu smrt. Za dječake je opasna splav uzbudljiva igra; za njega je to mogući gubitak nečijeg života. Čitatelj zato tek postupno razumije da iza njegove strogoće stoje iskustvo i briga.
Pripovijest je zanimljiva i po odnosu ljudi prema prirodi. Šuma, rijeka i medvjed nisu zli neprijatelji, nego dio svijeta koji se ne može podrediti dječjim željama. Dječaci uče da snalaženje ne znači samo imati nož, šibice i hranu, nego znati procijeniti opasnost i tražiti pomoć na vrijeme.
Povratak u logor nije samo završetak potrage. On je i povratak prijateljstvu. Dječaci koji su mislili da je sloboda živjeti bez drugih shvaćaju da je zajedništvo ono što ih čini sigurnijima i sretnijima.
Kompozicija i pripovjedač
- Uvod: dolazak izviđača na jezero, upoznavanje čete, Borka i logorskog života.
- Zaplet: opasna plovidba splavi, zabrana izlazaka i nepromišljeni odlazak u ribolov.
- Razvoj radnje: strah od kazne, bijeg, boravak u špilji, susreti s pastirom i medvjedom te potraga.
- Vrhunac: Borkovo otkrivanje tragova i dramatična neizvjesnost hoće li se dječaci pronaći.
- Rasplet: pronalazak kod stare vodenice, povratak u logor i ponovno uspostavljeno povjerenje.
Pripovjedač: pripovijeda u trećem licu, a čitatelj upoznaje i misli dječaka i Borkovu zabrinutost. Radnja je uglavnom kronološka, uz prisjećanje na Borkova brata koje objašnjava njegovu strogoću.
Motivi i simbolika
Vidrino jezero
Mjesto ljepote i pustolovine, ali i podsjetnik da se priroda mora poštovati.
Logorska vatra
Zajedništvo, sigurnost i prijateljstvo koje dječaci ponovno cijene nakon bijega.
Splav i rijeka
Privlačnost rizika i granica dječje samouvjerenosti; povezane su i s Borkovim sjećanjem na brata.
Stara vodenica
Privremeno utočište, ali i mjesto na kojem se završava bijeg.
Šuma i noć
Neizvjesnost, strah i spoznaja koliko je teško ostati sam.
Rundov
Vjernost, veza dječaka s ljudima iz okolice i trenutak kada se strah pretvara u prepoznavanje.
Jezik, stil i stilske figure
Pisac izmjenjuje mirne opise prirode, živ dijalog i napete prizore potrage. U tekstu su česte slikovite usporedbe i oživljavanje prirodnih pojava. Navedeni primjeri kratki su izrazi iz dostupnih ulomaka djela.
Epiteti
Izraz „zelenu bukovu šumu” slikovito dočarava prirodno okruženje. Epitet pridaje imenici uočljivo obilježje.
Personifikacija
Izraz „svježe prste vjetra” vjetru pridaje ljudsku osobinu, kao da može dodirivati prstima.
Usporedbe
Šatori su uspoređeni s gljivama izrazom „kao pečurke”. Čitatelj tako lakše zamišlja njihov izgled.
Metafore
U slici „dobra baka – planina” planina je predstavljena kao brižna osoba koja u krilu čuva jezero.
Onomatopeja i zvučne slike
Krikovi noćnih ptica, šum trske i pljuskanje vode stvaraju zvučni doživljaj logora. Oponašanje prirodnih zvukova naziva se onomatopeja.
Kontrast i humor
Kontrast je u razlici između dječjih snova o neograničenoj slobodi i stvarne osamljenosti. Humor se posebno javlja kada Brale noću u običnom psu prepozna strašno nepoznato stvorenje.
Pitanja za provjeru razumijevanja
Tko je napisao roman Izviđači Vidrinog jezera?
Stevan Bulajić.
Gdje se nalazi izviđački logor?
Na obali Vidrinog jezera, okruženoj planinama i šumama.
Kako se zove zapovjednik čete?
Borko.
Tko su trojica dječaka koji pobjegnu?
Kole, Jusa i Brale.
Tko stražari prve noći?
Kole, a zatim Jusa.
Zbog čega Borko ograničava kretanje dječaka?
Zbog opasnog odlaska na splav i moguće nesreće na rijeci.
Što se dogodilo tijekom zabranjenog ribolova?
Dječake je zatekao lovočuvar i zaprijetio im kaznom.
Zašto dječaci pobjegnu iz logora?
Boje se kazne i sramote pred ostalim izviđačima.
Gdje provode prvu noć izvan logora?
U pastirskoj špilji.
Tko su Gojko i Rundov?
Gojko je mladi pastir, a Rundov njegov pas.
Koja opasna životinja se pojavljuje u planini?
Medvjed.
Što Borku vraća bolne uspomene?
Rijeka u kojoj je prije mnogo godina izgubio brata.
Gdje trojica dječaka nalaze sklonište posljednjih dana bijega?
U staroj vodenici uz rijeku.
Tko pomaže Borku u završnoj potrazi?
Dinko i Đoko.
Koliko dugo dječaci izbivaju iz logora?
Pet dana.
Što je glavna pouka djela?
Hrabrost treba povezati s odgovornošću, a vlastite pogreške priznati i na vrijeme zatražiti pomoć.
Školski zadaci i kreativne vježbe
- Napiši kratki sadržaj romana u deset povezanih rečenica.
- Objasni zašto su se dječaci sramili vratiti u logor.
- Opiši Koleta koristeći tri osobine i tri događaja koji ih potvrđuju.
- Usporedi Borkovo i dječje viđenje opasne rijeke.
- Nacrtaj kartu puta: jezero, špilja, Papratni brijeg, rijeka i vodenica.
- Napiši dnevnički zapis Brale iz noći kada se pojavio Rundov.
- Objasni zašto lovočuvar nakon povratka želi pomirbu.
- U tekstu pronađi primjer usporedbe i objasni što se uspoređuje.
- Što bi ti savjetovao trojici dječaka odmah nakon susreta s lovočuvarem?
- Objasni razliku između hrabrosti i nepromišljenosti na temelju romana.
- Odredi uvod, zaplet, vrhunac i rasplet u romanu.
- Osmisli pravila sigurnog boravka i kretanja na izviđačkom izletu.
Moje mišljenje o djelu
Najviše mi se svidjelo što roman pokazuje kako prava pustolovina izgleda kad više nema odraslih koji mogu odmah pomoći. Na početku su Kole, Jusa i Brale bili uvjereni da će se lako snaći, a kasnije su shvatili da nije jednostavno provesti nekoliko dana u šumi, bez sigurnosti logora i prijatelja.
Posebno mi je zanimljiv Borko. U početku djeluje prestrogo, ali kada saznamo što se dogodilo njegovu bratu, razumijemo zašto ga je strah za dječake. Najbolji dio mi je njihov susret u vodenici. Očekivali su kaznu, a dobili su priliku vratiti se kući bez dodatnog poniženja.
Djelo me podsjetilo da nije sramota pogriješiti. Važnije je priznati pogrešku i misliti na druge nego uporno dokazivati da uvijek moramo biti najhrabriji.
Stevan Bulajić – bilješke o piscu
Stevan Bulajić (1926. – 1997.) bio je književnik i scenarist, poznat po djelima za djecu i mlade. Rođen je u Vilusima u Crnoj Gori, školovao se u Sarajevu i tijekom života radio kao novinar i urednik. U svojim je djelima često pisao o djeci u prirodi, njihovoj znatiželji, hrabrosti i odnosu prema životinjama.
Uz roman Izviđači Vidrinog jezera napisao je i djela Krilati karavan, Zemlja bez batina, Njih šezdeset, Nebeski mornar, Šalajko i Dukljan i vuk. Pisao je i scenarije, a surađivao je na poznatim filmskim projektima.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Kojoj književnoj vrsti pripada djelo?
Riječ je o dječjem pustolovnom romanu.
Koja je tema romana Izviđači Vidrinog jezera?
Pustolovina trojice odbjeglih izviđača i učenje odgovornosti tijekom boravka u prirodi.
Jesu li dječaci pobjegli zato što su planirali život u šumi?
Ne. U bijeg su krenuli zbog straha od kazne i osjećaja srama nakon zabranjenog ribolova.
Je li medvjed pronašao odbjegle dječake?
Dječaci su se susreli s medvjedom i uspjeli pobjeći; Borko je zbog tragova strepio da su stradali.
Kako je Borko pronašao dječake?
U završnoj potrazi s Dinkom i Đokom stigao je do stare vodenice kraj rijeke.
Što znači izraz poletarci?
U izviđačkom pokretu to su mlađi članovi koji tek usvajaju osnovna izviđačka znanja i vještine.
Kako roman završava?
Dječaci se vraćaju u logor, a družina nastavlja s aktivnostima, ispitima smjelosti i zajedničkom logorskom vatrom.
Povezane lektire i pomoć u učenju
Za usporedbu s drugim pričama o prijateljstvu, prirodi i odrastanju pogledaj:
- Bijeli jelen – Vladimir Nazor
- Duh u močvari – Anto Gardaš
- Eko Eko – Hrvoje Hitrec
- Lektire za 3. razred
- Lektire za 4. razred
- Lektire za 5. razred
- Pomoć u učenju
Pročitaj djelo i vlastitim riječima objasni kako su se Kole, Jusa i Brale promijenili nakon povratka.
