Svašta u mojoj glavi - lektira, Kratki sadržaj i opis likova

Ilustracija djeca u školi i u igri, Svašta u mojoj glavi Mire Gavrana

Izvorna ilustracija lektire Svašta u mojoj glavi.

LEKTIRKO / PREMIUM OBRADA LEKTIRE

Svašta u mojoj glavi – Miro Gavran

Kratki sadržaj, detaljnije prepričavanje, redoslijed događaja, likovi, kompozicija, tema, ideja, simbolika i pitanja za ponavljanje.

Dječji romanMemoarsko pripovijedanjeOdrastanje i prva ljubav
AUTORMiro Gavran
VRSTA / RODRoman za djecu / epika
PRVO IZDANJE1991.
VRIJEME RADNJE1964. – 1967.
MJESTO RADNJEOmorina, slavonsko selo
PRIPOVJEDAČZvonimir, prvo lice

Uvod u djelo

Svašta u mojoj glavi roman je o dječaku Zvonimiru koji odlučuje postati pisac vlastitih memoara. Ono što počinje kao dječački pothvat ubrzo se pretvara u iskren zapis o obitelji, susjedima, prijateljima i djevojčici Dubravki. Autor spaja tople uspomene, humor i teške životne okolnosti bez gubitka uvjerljivoga dječjeg glasa.

Važno za lektiru: memoari su sjećanja na proživljene događaje. Zato se u ovom romanu ne nižu svi događaji strogo kronološki; Zvonimir se vraća u prošlost i izdvaja ono što mu je ostalo u pamćenju. Književni lik Zvonimir nije isto što i stvarni autor Miro Gavran.

Kratki sadržaj – izvorna verzija

Sačuvan izvorni tekst

Roman je ispričan u prvom licu, a pripovjedač je devetogodišnji dječak Zvonimir. On odlučuje pisati svoje memoare jer smatra da je „velik čovjek“ i da mu se u glavi događa svašta. No pravi razlog njegova pisanja jest ljubav prema djevojčici Dubravki, koja je teško bolesna i čeka operaciju srca u Zagrebu. Zvonimir vjeruje da će prodajom svojih memoara zaraditi novac za njezino liječenje.

Dok čeka vijesti o Dubravkinoj operaciji, Zvonimir se prisjeća važnih događaja iz svog djetinjstva. Prvo sjećanje vezano je uz njegov šesti rođendan, kada je prvi put vidio pravu tortu. Upoznajemo njegovu obitelj – roditelje učitelje, strica Filipa, strinu Ljubicu, bratića Slavka i sestričnu Mirnu.

Zvonimir opisuje dječje pustolovine: lovljenje žaba, šetnje po njivama, pad s bicikla nakon kojeg je mama u naletu straha i ljutnje razbila bicikl i bacila ga u potok. Selo Omorini prikazano je toplo i realistično – ljudi se međusobno poznaju, dijele radosti i brige.

Jedan od napetijih događaja u selu je priča o Branku Vatrogascu. On je uvijek prvi gasio požare i bio slavljen kao heroj. No kasnije se otkriva da je upravo on podmetao požare kako bi ispao junak. Kada je istina izašla na vidjelo, od srama se zapalio u vlastitoj štali.

Velik događaj u selu bio je dolazak prvog televizora. Zvonimirovi roditelji teško su ga kupili, ali ubrzo su svi mještani dolazili gledati program kod njih. Obitelj je ostala bez privatnosti, pa su morali slagati da se televizor pokvario. Tek kada je općina kupila televizor za društveni dom, situacija se smirila.

Zvonimirova ljubav prema Dubravki prožima cijeli roman. On joj pokušava pokazati osjećaje – poklanja joj žabu u limenci (što izazove kaos u razredu), cvijeće koje joj izazove alergiju, ali i iskrenu pažnju i brigu. Dubravka živi skromno s majkom, dok joj je otac u zatvoru zbog nesretnog događaja.

U romanu saznajemo i o skrivenom slavljenju Božića, jer u to vrijeme učiteljima nije bilo poželjno javno obilježavati vjerske blagdane. Dirljiva je epizoda kada se Zvonimirov otac razboli, a majka prodaje životinje i televizor kako bi platila liječenje.

Na kraju romana dolazi sretna vijest – Dubravkina operacija uspjela je. Ona se vraća kući, čita Zvonimirove memoare i saznaje da je voli. Priznaje mu da i ona njega voli. Zvonimir postaje najsretniji dječak na svijetu.

Redoslijed važnih događaja

Sljedeći pregled izdvaja ključne epizode u logičnom slijedu za učenje. To nije doslovan popis poglavlja jer se Zvonimirove uspomene isprepleću.

  1. Odluka o pisanju memoara. Devetogodišnji Zvonimir zapisuje životne uspomene te želi pomoći Dubravki i otkriti joj svoje osjećaje.
  2. Prvi zapisi o djetinjstvu. Prisjeća se šestoga rođendana, obitelji i prvih važnih događaja.
  3. Obiteljske zgode. Zvonimir opisuje strica, strinu, bratića Slavka i život roditelja učitelja.
  4. Igre i nespretnosti. Lov na žabe, druženje s djecom i nezgoda s biciklom.
  5. Priča o Branku Vatrogascu. Selo otkriva uznemirujuću istinu o navodnom junaku.
  6. Prvi televizor. Obitelj dobiva televizor i postaje neplanirano okupljalište cijeloga sela.
  7. Dubravka. Zvonimir pokušava privući njezinu pozornost neuspješnim, ali iskrenim poklonima.
  8. Svakodnevica šezdesetih. Spominju se seoske navike, skriveno slavljenje Božića i dolazak novih pogodnosti.
  9. Bolest oca. Obitelj podnosi materijalna odricanja radi njegova liječenja.
  10. Obiteljske napetosti. Stric Filip i strina Ljubica proživljavaju teške bračne trenutke.
  11. Vijest iz Zagreba. Zvonimir saznaje da je Dubravkina operacija uspjela.
  12. Razrješenje. Dubravka čita memoare i uzvraća Zvonimirove osjećaje.

Detaljniji sadržaj – druga izvorna verzija

U nastavku je zadržana i tvoja opširnija verzija. Uređeni su razmaci i očite pogreške nastale kopiranjem teksta, bez izbacivanja događaja ili mijenjanja njegova slijeda.

Sačuvan izvorni sadržaj

Devetogodišnji Zvonimir živi u jednom slavonskom selu s roditeljima, ide u školu i zaljubljen je u djevojčicu Dubravku. Dubravka je bolesna. Ima srčanu manu i nalazi se u bolnici u Zagrebu gdje čeka operaciju. Operacija je vrlo teška i skupa i ne zna se hoće li Dubravka uopće preživjeti. Dok sa strepnjom čeka kako će proteći Dubravkina operacija, Zvonimir odlučuje pisati memoare, kako bi od njihove prodaje kupio Dubravki sve lijekove koji će joj biti potrebni poslije operacije.

Osim toga, pisanjem memoara barem na trenutke zaboravlja tugu zbog Dubravke. Sjeća se događaja iz svog dječjeg života i priča nam o njima. Prvo čega se sjeća njegov je šesti rođendan, kada je prvi puta vidio pravu tortu.Upoznajemo članove njegove obitelji: mamu, tatu, strica, strinu, sestričnu Mirnu i bratića Slavka. Priča nam o svojim dječjim pustolovinama, o tome kako je sa bratićem Slavkom lovio žabe, kako su rado šetali po njivama, o tome kako je jednom dobio novi bicikl koji je mama uništila i bacila u potok kad je pao s njega i ozlijedio se.

Zvonimirovi roditelji su učitelji i oni žive u jednom malom stanu u samoj školi. Neko vrijeme je u selu svako malo izbio neki požar. U takvim prigodama uvijek bi u pomoć priskočio hrabri čika Branko i ugasio vatru. Ljudi su ga počeli zvati Branko Vatrogasac. No jednom su mještani slučajno otkrili da susjed Branko zapravo sam podmeće požare. Bio je piroman koji je volio ispasti heroj.

Kad je otkriveno njegovo pravo lice, Branko Vatrogasac od srama se zapalio u vlastitoj štali. Kad su se pojavili prvi televizori, Zvonimirov ga je otac silno želio kupiti. Uz puno muke, odricanja i prodavši neke stvari iz kuće, tata i mama skupili su dovoljno da kupe televizor. Bio je to prvi televizor u selu, pa su svi mještanidolazili svaku večer k njima kako bi gledali TV Ispočetka je roditeljima to godilo, uživali su u društvu. Ali uskoro se tata počeo žaliti da mu je kuća poput gostionice i da nikad nema mira. Nisu mogli susjedima tek tako reći neka više nedolaze, nisu se htjeli nikome zamjeriti.

Stoga su izmislili da se televizor pokvario. Ali ljudi su i dalje dolazili svaku večer. Tata je bio jako nervozan. Onda je općina kupila televizor za društveni dom, pa su svi odlazili tamo gledati televiziju i obitelj je konačno mogla odahnuti.Zvonimir se zaljubio u Dubravku kad ju je prvi puta vidio. Ona se s majkom doselila u njihovo selo prije dvije godine. Otac joj je bio u zatvoru u Lepoglavi jer je u svađi nesretnim slučajem ubio jednog čovjeka.

Dubravka i njena mama bile su siromašne i živjele su vrlo skromno u maloj, staroj kućici. Zvonimir je pokušavao na razne načine Dubravki dati do znanja da je voli. Saznao je da voli životinje, pa je uhvatio žabu i zatvorio je u limenku. Poklonio joj je tu limenku i rekao joj neka je otvori tek kada stigne kući. No, ona je limenku otvorila još u školi i žaba je napravila pomutnju u čitavom razredu, a Zvonimir je za kaznu morao stajati u kutu. Jednom joj je prilikom za Dan žena poklonio cvijeće koje je nabrao na rubu šume.

Od tog cvijeća Dubravka je počela nezaustavljivo kihati, naime bilo je to cvijeće koje izaziva kihavicu. U to vrijeme nije bilo iz političkih razloga preporučljivo da učitelji slave Božić, pa nam Zvonimir priča kako je njegova obitelj kriomice slavila Božić; po mraku se donosio bor u kuću, a župnik im je isto tako dolazio po mraku dok ga nitko ne bi vidio.Kada se u njihovom selu prvi puta počeo prodavati sladoled, bilo je to opće veselje, svi su navalili na sladoled. Nosladoled je bio skup. Djeca su maštala o tome da se najedu sladoleda do mile volje. Jednom je nestalo struje, sladoled se počeo topiti, pa su ga jednostavno besplatno podijelili djeci. Zvonimir je pojeo toliko sladoleda da mu je još nekoliko dana bilo zlo.

Jednom se tata jako razbolio i morao je u Zagreb u bolnicu. Mama je bila jako zabrinuta i tužna. Prodala je guske, svinju, tepih i televizor da bi imala novaca za liječnike. Na koncu je posudila novac od jednog bogatog čovjeka u selu iotišla na nekoliko dana k tati u Zagreb. Tata je ipak ozdravio, vratio se kući i svi su bili sretni.Jednom su Zvonimir, mama, tata, stric, strina, Mirna i Slavko napravili pokraj šume pravi obiteljski piknik; jeli su na travi, stric je svirao gitaru i svi su pjevali.

Zvonimiru je taj dan ostao u posebno lijepom sjećanju. Zvonimirov stric nije bio vjeran svojoj ženi i često je imao ljubavnice. Tako se jednog dana dogodila obiteljska katastrofa, stric je objavio da napušta ženu i djecu i da će živjeti sa svojom ljubavnicom u Novoj Gradiški. Otišao je, a strina je bila očajna i pokušavala sve da joj se vrati. Puno je pričala sa Zvonimirovim roditeljima, a oni su je tješili i pomagali joj savjetima. Predložili su pismo, ali se nisu mogli dogovoriti oko sadržaja. Onda je strina sama napisala pismo u kojem je stajala samo jedna rečenica: »Volim te kao nekad, vrati mi se i bit ćemo opet sretni.

Na opće iznenađenje stric se u roku od nekoliko sati vratio i tražio oproštenje. Ponovno su bili zajedno i sve je bilo kao prije. No, jednog dana strina se pokušala objesiti na tavanu. Stric ju je jedva spasio, a nakon tog događaja kosa mu je posve posijedjela. Zvonimirov tata mu je rekao da mu je to kazna što je tako ružno povrijedio i ponizio svoju ženu.I tako, dok nam Zvonimir priča o događajima koji su mu se urezali u sjećanje saznaje da je Dubravkina operacijauspjela.

Dubravka se vraća kući i on je najsretniji dječak na svijetu! Posjetio je Dubravku i dao joj svoje memoare na čitanje. Ona ih je pročitala i tako saznala da je Zvonimir voli. Rekla mu je da i ona njega voli. Njegovoj sreći nije bilokraja! Postali su cura i dečko i Zvonimir joj je obećao da će uvijek biti dobar prema njoj.

Kompozicija i oblik romana

Uvodni okvir

Zvonimir objašnjava zašto piše memoare: smatra se dovoljno važnim da ima što ispričati, ali ga na pisanje posebno potiču briga i ljubav prema Dubravki.

Razvoj događaja

Niz sjećanja na šesti rođendan, seoski život, obiteljske odnose, nestašluke, televizor i događaje koji ga zbunjuju.

Emocionalni vrhunac

Neizvjesnost Dubravkina liječenja postaje glavna Zvonimirova briga, premda usput opisuje druge zgode.

Rasplet i završetak

Dubravka se oporavlja, čita njegove memoare i priznaje mu ljubav. Završetak zaokružuje početnu namjeru dječaka.

Kompozicijska posebnost: roman povezuje okvirnu priču o pisanju memoara i Dubravki s nizom retrospektivnih epizoda iz Zvonimirova djetinjstva. Događaji imaju zajedničkoga pripovjedača i temu odrastanja, iako pojedine epizode mogu funkcionirati kao zasebne cjeline.

Glavni i sporedni likovi – karakterizacija

U školskom zadatku nije dovoljno samo nabrojiti osobine lika. Treba navesti i postupak ili događaj koji tu osobinu dokazuje.

Zvonimir

Glavni lik i pripovjedač

Osobine: Domišljat, znatiželjan, duhovit, osjetljiv i zaljubljen.

Dokaz u radnji: Piše memoare kako bi pomogao Dubravki; iz običnih događaja izvodi neobične zaključke.

Kako razumjeti lik: Njegova naivnost nije isto što i nerazumijevanje: on često vrlo precizno opaža ponašanje odraslih.

Dubravka

Zvonimirova simpatija

Osobine: Nježna, važna Zvonimiru, suočena s ozbiljnom bolešću.

Dokaz u radnji: Njezino liječenje i povratak daju okvir i završetak romanu.

Kako razumjeti lik: Nije samo cilj njegove ljubavi nego osoba čiji ga položaj potiče na nesebičnost.

Mama

Zvonimirova majka i učiteljica

Osobine: Brižna, odgovorna, požrtvovna, ponekad nagla u strahu za dijete.

Dokaz u radnji: Brine o sinu i obitelji; u teškoj situaciji pronalazi načine da financira muževo liječenje.

Kako razumjeti lik: Njezina reakcija na bicikl istodobno je komična i znak velike zabrinutosti.

Tata Luka

Zvonimirov otac i učitelj

Osobine: Privržen obitelji, promišljen, želi miran obiteljski život.

Dokaz u radnji: Kupuje televizor, suočava se s navalom gostiju i kasnije se razboli.

Kako razumjeti lik: Njegovi postupci otkrivaju napetost između zajedništva i prava na privatnost.

Stric Filip

Tatin brat

Osobine: Nesmotren, sklon piću i neodgovoran u odnosu prema ženi.

Dokaz u radnji: Napušta obitelj pa se vraća nakon strinina pisma.

Kako razumjeti lik: Kroz njega se prikazuju ozbiljni problemi u svijetu odraslih.

Strina Ljubica

Stričeva supruga

Osobine: Osjetljiva, povrijeđena, željna sigurnosti i razumijevanja.

Dokaz u radnji: Proživljava bračnu krizu i veliku emocionalnu patnju.

Kako razumjeti lik: Njezina priča zahtijeva suosjećanje, a ne ismijavanje.

Slavko

Zvonimirov bratić

Osobine: Samouvjeren, nestašan i često glumi iskusnijega.

Dokaz u radnji: Sudjeluje u dječjim pustolovinama i obiteljskim događajima.

Kako razumjeti lik: Njegov odnos sa Zvonimirom donosi humor i usporedbu dječjih pogleda.

Mladen

Zvonimirov prijatelj

Osobine: Svojeglav, ne uklapa se lako u očekivanja odraslih.

Dokaz u radnji: Dio je Zvonimirova djetinjstva i dječačke sredine.

Kako razumjeti lik: Pokazuje da se različita djeca ne bi smjela prosuđivati samo prema školskom uspjehu.

Branko Vatrogasac

Stanovnik sela

Osobine: Želi slavu i priznanje te se lažno prikazuje kao spasitelj.

Dokaz u radnji: Podmeće požare koje potom gasi; njegovo razotkrivanje završava tragično.

Kako razumjeti lik: Otvara pitanje razlike između stvarnoga pomaganja i glumljenja junaka.

Odnosi među likovima i sukobi

Zvonimir i Dubravka

Prva ljubav ujedno je glavni poticaj za pripovijedanje. Zvonimirovi neobični pokloni otkrivaju nespretnost, a želja da pomogne njezinu liječenju iskrenu dobrotu.

Roditelji i Zvonimir

Roditelji ga štite i odgajaju, dok on njihovo ponašanje često tumači drukčije nego odrasli. Ta razlika stvara humor.

Filip i Ljubica

Bračna kriza unosi ozbiljnu temu i podsjeća da dječje odrastanje uključuje promatranje problema odraslih.

Pojedinac i selo

Stanovnici se dobro poznaju i pomažu jedni drugima, ali ponekad teško poštuju tuđu privatnost.

Glavni sukob: Zvonimirova želja da pomogne Dubravki sukobljava se s njegovom dječjom nemoći pred ozbiljnom bolešću. Uz taj sukob postoji više manjih, obiteljskih i društvenih sukoba.

Zašto su pojedine epizode važne

Prvi televizor u selu

Televizor pokazuje kako nova tehnologija mijenja svakodnevicu. Donosi uzbuđenje i druženje, ali i gubitak privatnosti. U toj zgodi Gavranovu se humoru pridružuje blaga društvena kritika.

Žaba, cvijeće i prve simpatije

Zvonimir voli Dubravku, ali ne zna uvijek prikladno izraziti osjećaje. Čitatelj se smije njegovim pokušajima, a istodobno razumije ozbiljnost njegove ljubavi.

Bolest oca i briga za Dubravku

Te epizode povezuje strah za blisku osobu. One pokazuju da problemi odraslih ulaze i u dječji svijet te da se ljubav očituje u brizi i konkretnim postupcima.

Teškoće strine Ljubice i Branka Vatrogasca

To su teški, tragični dijelovi romana. Pokazuju posljedice neodgovornosti, emocionalne patnje i želje za priznanjem. Humor romana ne znači da su svi događaji bezazleni.

Mjesto, vrijeme i društveni kontekst

Mjesto radnje izmišljeno je slavonsko selo Omorina, nedaleko od Nove Gradiške, s osobito važnim prostorom škole u kojoj Zvonimir živi s roditeljima. Važni su i seoske kuće, polja, potok te Zagreb kao mjesto bolničkog liječenja.

Vrijeme radnje obuhvaća razdoblje 1964. – 1967., odnosno šezdesete godine 20. stoljeća. Zvonimir se prisjeća događaja od svojega šestog rođendana do devete godine, zbog čega je prošlo vrijeme često važnije od trenutka pisanja.

Život u tadašnjem selu prikazan je kroz nove tehničke uređaje, rijetkost televizora, skromne prihode, međusobno poznavanje susjeda i društveno-politička ograničenja. Prikaz prikrivene proslave Božića govori o okolnostima tog vremena, a ne o današnjim pravilima.

Tema, ideja i pouka djela

Tema

Odrastanje, prva ljubav i život devetogodišnjeg Zvonimira u slavonskom selu promatrani dječjim očima.

Ideja

Naizgled mali događaji oblikuju čovjeka, a dječje emocije, brige i postupci imaju stvarnu vrijednost.

Pouka

Treba pokazivati brigu za druge, čuvati odnose i ozbiljno shvaćati osjećaje djece, ali i razumjeti njihove pogreške.

Poruka o odrastanju

Odrastanje nije samo škola i igra: dijete upoznaje dobrotu, nepravdu, bolest, obiteljsku odgovornost i prve ljubavi.

Razlika za školu: tema odgovara na pitanje o čemu djelo govori, a ideja na pitanje što nam autor o tome želi pokazati.

Glavni i sporedni motivi

prva ljubavbolestpisanje memoaraobiteljprijateljstvoseloškolatelevizoržabacvijećebiciklpraznici i igreodrastanjebriga za bližnje

Glavni motivi povezani su s pisanjem sjećanja, Dubravkom i ljubavlju. Sporedni motivi proširuju sliku sela i obitelji, pridonose humoru i pokazuju vrijeme u kojem se radnja odvija.

Simbolika i značenje naslova

Memoarska bilježnica

Može se tumačiti kao znak želje da se vlastiti život razumije i da se osjećaji izreknu riječima.

Prvi televizor

Predstavlja novost koja mijenja zajednicu, ali i otvara pitanje privatnosti.

Žaba i cvijeće

Pokazuju razliku između Zvonimirove dobre namjere i nespretne izvedbe.

Naslov „Svašta u mojoj glavi”

Ističe bogat unutarnji svijet dječaka: misli, uspomene, maštu, zabrinutost i osjećaje.

Ova tumačenja simbola primjeri su književne analize, a ne tvrdnje da autor svakom predmetu izričito pridaje samo jedno značenje.

Pripovjedač, jezik i stilske značajke

Tko pripovijeda?

Pripovjedač je Zvonimir u prvom licu jednine. On istodobno sudjeluje u radnji i govori o vlastitim sjećanjima. Čitatelj zna ono što dječak zapaža, ali ponekad bolje razumije skrivene motive odraslih.

Memoari i retrospekcija

Memoari su zapisi o prošlim događajima iz osobne perspektive. Retrospekcija znači vraćanje na ranija zbivanja. Zvonimir svoje uspomene ne organizira samo prema datumu, nego prema onome što mu je važno i što ga uzbuđuje.

Humor i blaga ironija

Humor nastaje iz dječjih usporedbi, neočekivanih reakcija i razlike između onoga što Zvonimir želi postići i onoga što se stvarno dogodi. Ironija je posebno vidljiva kada dječak ozbiljno tumači ponašanje odraslih, a čitatelj zamjećuje njegovu komičnu stranu.

Kontrasti i ton

Roman spaja vedre dogodovštine s bolnim iskustvima poput bolesti, obiteljskih sukoba i smrti. Takav kontrast daje mu emocionalnu dubinu. Jezik je živ, pristupačan i blizak razgovornom izražavanju.

Zašto je ovo dječji roman, a ne zbirka nepovezanih priča?

Tekst ima jednoga središnjeg junaka, zajednički prostor i razdoblje te glavnu emocionalnu nit: Zvonimirovu ljubav prema Dubravki i njegovu potrebu da zapiše vlastito iskustvo. Iako su epizode razmjerno samostalne, povezuju ih pripovjedač, njegov razvoj i ista životna sredina. Zato djelo promatramo kao roman za djecu u memoarskom obliku, a ne samo kao niz anegdota.

Primjer osobnog mišljenja o djelu

Roman je topao, duhovit i dirljiv. Posebno mi se sviđa način na koji Zvonimir opisuje svijet oko sebe – iskreno i bez uljepšavanja. Priča nas podsjeća da su djetinjstvo i prve ljubavi nešto što pamtimo cijeli život.

Najzanimljivije mi je to što Zvonimir ponekad sasvim ozbiljno govori o onome što je čitatelju smiješno, ali njegove brige nimalo nisu smiješne. Zbog toga roman podsjeća da treba slušati djecu i njihove osjećaje. Posebno mi je važna njegova želja da pomogne Dubravki, jer pokazuje kako se ljubav dokazuje brigom za drugoga.

Ovaj je odlomak primjer; za školski zadatak najbolje je napisati vlastito mišljenje i spomenuti događaj koji ti je osobno ostao u sjećanju.

Česta pitanja i odgovori (FAQ)

Tko je napisao roman „Svašta u mojoj glavi”?

Miro Gavran, hrvatski književnik i dramatičar.

Kada je roman prvi put objavljen?

Prvo izdanje objavljeno je 1991. godine.

Tko je glavni lik?

Devetogodišnji Zvonimir, učenik trećeg razreda koji piše memoare.

Zašto Zvonimir piše memoare?

Želi zapisati uspomene, pomoći Dubravki nakon liječenja i pokazati joj svoje osjećaje.

Gdje i kada se događa radnja?

U izmišljenom slavonskom selu Omorini, u razdoblju 1964. – 1967., uz događaje povezane sa Zagrebom.

Koja je književna vrsta?

Dječji roman pisan u obliku memoarskih zapisa.

Tko pripovijeda događaje?

Zvonimir, u prvom licu, prisjećajući se ranijih događaja.

Koja je glavna tema?

Djetinjstvo, odrastanje, prva ljubav, obiteljski život i pogled djeteta na odrasle.

Što predstavlja prvi televizor?

Promjene u seoskom životu i sukob između druženja i obiteljske privatnosti.

Što je posebno u humoru romana?

Smiješni događaji često nastaju iz Zvonimirova iskrena, dječjega tumačenja ozbiljnih situacija.

Kako završava roman?

Dubravka se oporavlja, čita Zvonimirove memoare i uzvraća mu osjećaje.

Koja je poruka romana?

Dječji osjećaji su važni, a pažnja i iskrena briga za druge mogu ostaviti najveći trag.

Pitanja za samostalno ponavljanje

  1. Objasni razliku između stvarnog autora Mire Gavrana i pripovjedača Zvonimira.
  2. Zašto je Zvonimir odlučio pisati memoare? Navedi dva motiva.
  3. Nabroji četiri događaja kojih se Zvonimir prisjeća.
  4. Objasni kako se roditelji ponašaju nakon što obitelj dobije televizor.
  5. Opiši Zvonimirove pokušaje da razveseli Dubravku. Zašto su smiješni?
  6. Navedi dvije Zvonimirove osobine i uz svaku odgovarajući postupak.
  7. Kako teški obiteljski događaji mijenjaju ton romana?
  8. Objasni zašto se u romanu koristi retrospekcija.
  9. Koji je glavni sukob romana, a koji su sporedni sukobi?
  10. Protumači naslov „Svašta u mojoj glavi”.
  11. Odredi temu, ideju i pouku u tri zasebne rečenice.
  12. Napiši svoje mišljenje o jednom događaju u pet rečenica.

Savjet: odgovori bez gledanja u tekst, zatim provjeri točnost svojih primjera i objašnjenja.

O piscu – Miro Gavran

Miro Gavran rođen je 3. svibnja 1961. u Gornjoj Trnavi. Hrvatski je književnik i dramatičar. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Objavljuje romane za djecu i mlade, djela za odrasle i dramske tekstove izvođene u brojnim zemljama.

Svašta u mojoj glavi prvi je put objavljeno 1991. godine. Prema službenoj autorovoj stranici, roman je 1992. dobio nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za najbolju dječju knjigu. Među poznatim Gavranovim djelima za mlađe čitatelje su Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju i Profesorica iz snova.

Za provjeru bibliografije korišteni su podaci na službenoj stranici Mire Gavrana i u Hrvatskoj enciklopediji.

Zaključak

Svašta u mojoj glavi roman je o dječaku koji svoje uspomene pretvara u priču o odrastanju, obitelji i prvoj ljubavi. Zvonimirovi zapisi pokazuju da čak i mali, svakodnevni događaji mogu biti važni, a da dječje brige zaslužuju jednako ozbiljno razumijevanje kao i brige odraslih. Humor i osjećajnost zajedno čine ovaj roman bliskim učenicima.

9 Primjedbe

Napomena za komentare: Ako objava komentara ne uspije, prihvati kolačiće, osvježi stranicu i pokušaj ponovo. Najbolje je napisati običan komentar bez linkova.
Noviji Stariji