Veli Jože - lektira, Kratki sadržaj & Tema, ideja i pouka (Vladimir Nazor)

Lektira · Vladimir Nazor

Veli Jože – kratki sadržaj i potpuna analiza

Priča o snažnom istarskom divu koji otkriva vrijednost slobode, okuplja potlačene divove i uči koliko je teško sačuvati zajedništvo kada se pojave oholost, zavist i želja za vlašću.

Pripovijetka1908.Motovun i IstraSloboda i zajedništvo
Ilustracija prikazuje snažnog i nasmijanog Velog Jožu kako na ramenu nosi veliko deblo, simbol njegove goleme snage. U pozadini se vidi brežuljkasti istarski krajolik s Motovunom na uzvisini, dok su sa strane prikazani mletački vojnici i lukavi Civetta. U daljini je brod s veslačima koji podsjeća na Galeota Iliju i Jožino putovanje prema slobodi. Boje su svijetle i tople, s plavim nebom i zelenim pejzažom, a naslov „Veli Jože“ i ime autora Vladimir Nazor jasno su istaknuti u gornjem dijelu ilustracije, čineći kompoziciju preglednom i dojmljivom.

Osnovni podaci o djelu

Autor
Vladimir Nazor
Naslov
Veli Jože
Književni rod i vrsta
Epika · alegorijska pripovijetka (pripovijest)
Prvo knjižno izdanje
1908. godine
Vrijeme radnje
Zamišljena prošlost za vrijeme mletačke vlasti u Istri
Mjesto radnje
Motovun, istarski krajevi, galija na moru i Psoglavčevo brdo
Glavni lik
Veli Jože
Struktura
Sedam poglavlja

Kratki sadržaj – Veli Jože

U vrijeme kada su Istrom vladali Mlečani, pod zidinama Motovuna živio je neobičan kmet po imenu Veli Jože. Bio je divovskoga rasta, toliko snažan da je mogao obavljati poslove za koje bi drugim ljudima trebalo mnogo radnika. Međutim, ta mu snaga nije donosila slobodu. Motovunjani su ga navikli iskorištavati: orao im je zemlju, čuvao stoku, sjekao drva, vukao teret i pomagao u obrani grada. Za sve te poslove davali su mu jednoga pečenog vola svake subote. Jože je takav život prihvaćao kao nešto sasvim obično.

Jednoga vrućeg dana mletački providur Barbabianca i šjor Zuane Dalla Zonta obilazili su šumu i obilježavali stabla koja će se sjeći i odvoziti u Mletke. Kad se Barbabiancin magarac približio Jožinu sijenu i počeo ga jesti, div je razjaren uhvatio životinju i bacio je na stablo. Providur se silno prestrašio, ali Dalla Zonta mu je naredio da udari Jožu štapom. Dogodilo se nešto neobično: golem čovjek koji je mogao svladati obojicu bez ikakva napora odmah se pokorio slabijem gospodaru. Barbabianca je tada shvatio da se Jože može lako iskorištavati jer je navikao slušati.

Dok je Jože nosio providura prema Motovunu, pripovijedao mu je o davnim vremenima. Sjećao se doba kada su njegovim krajem slobodno hodali divovi i sami obrađivali svoju zemlju. Sada je mislio da je ostao gotovo jedini. Barbabianca je poželio odvesti ga u Mletke i pokazivati kao dokaz moći svoje države. Motovunjani su se toj zamisli obradovali. Već su dugo prigovarali da im je preskupo svakoga tjedna hraniti Jožu, iako su od njegova rada živjeli mnogo bolje nego što su htjeli priznati.

Gradski blagajnik Civetta upozoravao je građane da je Jože zapravo njihovo najveće bogatstvo. Bez njega bi morali sami obrađivati polja, čuvati šume i popravljati zidine. Ipak, stanovnici nisu htjeli slušati. Čak su Jožu počastili hranom i vinom, sretni što će uskoro otići. Div nije uviđao koliko im vrijedi ni zašto se tako odjednom prema njemu ponašaju ljubazno.

U proljeće su ga ukrcali na mletačku galiju. Za vrijeme plovidbe čuo je neobičnu pjesmu koja je dopirala ispod palube. Ondje je ugledao drugoga diva, galiota Iliju, prikovanog uz vesla. Ilija je nekoć bio slobodan i hrabar borac s Neretve, ali su ga Mlečani zarobili, osakatili mu noge i prisilili ga da do kraja života pokreće njihovu lađu. Jožu je taj susret duboko potresao. Nije mogao razumjeti zašto tako snažan čovjek mora trpjeti toliku patnju.

Ilija mu je tada otvoreno rekao da ni on sam nije slobodan. Objasnio mu je kako gospodari održavaju vlast nad divovima upravo zato što su oni razjedinjeni i nesvjesni svoje snage. Govorio mu je o precima, borbi za vlastiti kraj i životu u kojem čovjek radi za sebe, a ne za tuđu korist. Jože je prvi put počeo razmišljati o svojim gospodarima drukčije. Sjetio se kako se Barbabianca prestrašio običnoga zamaha njegovih ruku, a zatim ga ponizno gledao dok se div pokoravao udarcima štapa. Ilija ga je zamolio da se, ako preživi, više nikada ne odrekne slobode.

Ubrzo je započela strašna oluja. Galija je bila razbijena, a Ilija, koji je ostao okovan, potonuo je zajedno s brodom. Jože se borio s valovima i na kraju uspio stići do istarske obale. Iako je ostao sam, sjećanje na nesretnoga galiota i njegove riječi nije ga napuštalo. Shvatio je da se ne želi vratiti starom životu u kojemu mora klečati pred ljudima mnogo slabijima od sebe.

Jože je krenuo Istrom i počeo tražiti druge divove. Pokazalo se da nije posljednji od svoga roda: mnogi su živjeli razasuti po gradovima i vlastelinskim posjedima, svaki pod drugim gospodarom. Jože ih je pozivao da ostave gospodare i udruže se. Isprva su se plašili, jer nisu znali kako će preživjeti bez zapovijedi i hrane koju su dobivali za rad. Ipak, Jožina odlučnost polako ih je ohrabrila. Okupilo ih se dvadesetak i zajedno su otišli na Psoglavčevo brdo.

Ondje su odlučili napraviti vlastito naselje. Krčili su zemlju, kopali i orali, sijali usjeve i gradili zaklone. Poslovi su bili teški, ali su sada prvi put imali zadovoljstvo gledati kako njihov trud koristi njima samima. Polja su počela rađati, stoka se množila, a na brdu se dizao njihov grad. Jože se radovao svakome novom poslu. Ipak, često se prisjećao Ilije i pitao se znači li sloboda samo živjeti mirno na vlastitoj zemlji ili je potrebno učiniti još nešto za sve potlačene divove.

Pri kopanju na brdu Jurić i Jože pronašli su mnoštvo staroga zlatnog novca, prstenja i drugoga nakita. Takvo bogatstvo Mlečanima bi značilo gotovo sve, no divovima u početku nije vrijedilo mnogo. Nisu ga mogli pojesti niti im je pomagalo da obrađuju zemlju. Zato su ga bez osobita zanimanja odložili i ponovno zakopali. Bivši gospodari, međutim, sve su teže podnosili što divovi više ne rade za njih. U gradovima je nestajalo hrane, a ljudi su morali priznati da su ovisili o radnicima koje su dotad prezirali.

Gradski i plemićki zapovjednici odlučili su divove silom vratiti u pokornost. Protiv njih su poslali vojsku koju su vodili vitez Odo Wachenstein i barun Braccioduro. Divovi su se isprva kolebali, ali su se u odlučnom trenutku zajedno oduprli napadačima. Iščupali su velika stabla i njihovim korijenjem i granama pomeli vojnike niz obronke. Vojska se povukla, a divovi su prvi put osjetili da ih njihova snaga može zaštititi kada je upotrijebe složno.

Nakon neuspjeloga napada gospodari su pokušali pregovarati. Čuli su i da divovi na brdu imaju golemo blago. Jože je nekima od njih darovao zlatnike i nakit jer mu zlato nije bilo važnije od mira. Time je, ne sluteći, otvorio novu nevolju. Građani su se počeli otimati za bogatstvo, međusobno dokazivati kome pripada i smišljati kako bi ga se mogli domoći. Civetta je shvatio da se divove neće lako pobijediti oružjem, pa je odlučio iskoristiti njihove slabosti.

Jože je u međuvremenu počeo zapošljavati nekadašnje gospodare na poljima. Sada je on davao posao, a oni su za plaću morali kopati, orati i nositi teret. Ta zamjena uloga činila mu se kao pravedna naplata za sve godine poniženja. Ali postupno mu se sve više sviđalo zapovijedati. Postajao je ohol i nestrpljiv, a ostali divovi nisu željeli da ih njihov vlastiti drug tretira kao podređene. Umjesto da zajedno odlučuju, počeli su sumnjati jedan u drugoga.

Civetta se približio divovima glumeći prijatelja. Donosio je vino, dijelio savjete i slušao njihove pritužbe. Razdor je poticao strpljivo, ne tražeći odmah ništa zauzvrat. Kada je među divovima izbila svađa, prikazao se kao mudar čovjek koji bi im mogao pomoći uvesti red. Naposljetku su ga zamolili da im bude poglavar. Divovi nisu ni primijetili da su, želeći izbjeći nesuglasice, ponovno prepustili vlast predstavniku onih koji su ih nekoć držali u ropstvu.

Najveći je problem nastao oko zemlje. Civetta je predlagao da svatko dobije svoj zaseban dio, a divovi su počeli mjeriti parcele, uspoređivati plodnost tla i predbacivati susjedima da imaju bolje njive. Ono što su prije obrađivali zajedno sada je postalo razlogom svađe. Jože je smatrao da njemu pripada najbolja dolina jer je upravo on pokrenuo njihovu pobunu i najviše radio. Liberat i drugi nisu se s njim slagali. Civetta je podjelu proveo tako da su nezadovoljni ostali gotovo svi.

Sukobi su postajali sve teži. Jedni su optuživali Jožu da je zaboravio nekadašnje zajedništvo, a drugi su tražili još zemlje i bolje uvjete. Civetta je svaki prigovor iskorištavao da jedne okrene protiv drugih. Liberat je jednoga dana otišao obrađivati parcelu koju je smatrao svojom. Ondje ga je presreo razjareni Jože. Posvađali su se, a zatim se potukli. U strašnom sukobu Jože je ubio Liberata. Taj događaj označio je kraj nekadašnje zajednice: divovi su se počeli bojati vlastita vođe i više nisu vjerovali jedan drugome.

Odnosi među divovima potpuno su se raspali. Zbog svađa više nisu radili kao prije, ponestajalo je hrane i volje za zajednički život. Istodobno je Civetta širio uvjerenje da oni nisu sposobni sami odlučivati o svojoj sudbini. Sve češće spominjali su kako su prije, makar kao kmetovi, znali što trebaju raditi i što će dobiti zauzvrat. Sloboda za koju su se izborili sada ih je plašila jer je uz nju trebalo prihvatiti i odgovornost.

Na kraju su divovi, posramljeni i iscrpljeni, zatražili da se vrate starim gospodarima. Dok su se opraštali od Psoglavčeva brda, na trenutak su ponovno osjetili koliko su jedni drugima bliski i koliko im je njihova zajednička borba značila. Jurić je pokušao potaknuti druge da ostanu, ali nitko više nije imao hrabrosti sve početi iznova. Razilazili su se prema gradovima i posjedima iz kojih su nekada pobjegli.

Civetta je s Jožom krenuo prema Motovunu. Bio je uvjeren da se vraća kao pobjednik jer je bez vojske i mača postigao ono što nisu mogli brojni vojnici. Već je zamišljao kako će mu građani klicati kada pred njih dovede njihova starog kmeta. Jože je hodao iza njega slomljen, mučen krivnjom zbog Liberatove smrti. Činilo mu se da više nema pravo ni misliti o slobodi.

Međutim, kada su se približili Motovunu, Jože je ugledao poznata polja, gradske zidine i daleku morsku pučinu. Sve ga je podsjetilo na teške godine rada, na strah gospodara pred njegovom snagom, na oluju koju je preživio i na Ilijine posljednje riječi. Shvatio je da je pogriješio, ali i da povratkom u ropstvo ne može ispraviti učinjeno. Dok je Civetta uživao u zamišljenoj slavi, Jože se okrenuo i pobjegao. Kad je Civetta stigao pred građane, iza njega više nije bilo diva kojega je trebao dovesti. Njegova pobjeda pretvorila se u javnu sramotu, a Jože je barem za sebe sačuvao slobodu koju je jednom već bio stekao.

Redoslijed događaja

  1. Barbabianca i Zuane Dalla Zonta u istarskoj šumi susreću snažnog kmeta Velog Jožu.
  2. Magarcem i udarcem štapa pokazuje se koliko je Jože snažan, a ipak pokoran.
  3. Motovunjani pristaju da Barbabianca odvede Jožu u Mletke.
  4. Na galiji Jože upoznaje okovanoga galeota Iliju i čuje priču o slobodi.
  5. Galiju potapa oluja; Ilija pogiba, a Jože se spašava.
  6. Jože pronalazi druge divove i okuplja ih na Psoglavčevu brdu.
  7. Divovi obrađuju zemlju i grade vlastito naselje.
  8. Jože i Jurić pronalaze zakopano zlato koje im isprva ništa ne znači.
  9. Vojska pod Odom Wachensteinom i Bracciodurom pokušava osvojiti naselje.
  10. Divovi zajedničkom snagom odbijaju napadače.
  11. Jože zapošljava nekadašnje gospodare te postupno postaje zapovjednički ohol.
  12. Civetta glumi prijatelja divova i potiče neslogu.
  13. Zbog podjele zemlje divovi postaju zavidni i međusobno se optužuju.
  14. Jože se sukobljava s Liberatom i u borbi ga usmrćuje.
  15. Divovska se zajednica raspada i većina se vraća nekadašnjim gospodarima.
  16. Jože na putu prema Motovunu ponovno se sjeti Ilije i odbija vratiti se u ropstvo.

Za vježbu određivanja slijeda događaja koristi vodič Što je radnja književnog djela?.

Glavni likovi

Veli Jože

Snažan, dobrodušan i isprva pokoran kmet. Ilijine ga riječi potiču da postane svjestan vlastite vrijednosti. U slobodnoj zajednici postupno postaje nagao, ohol i ljubomoran na svoj položaj. Nakon tragičnog sukoba s Liberatom osjeća krivnju, ali na kraju ipak odbija ponovno robovati.

Galeot Ilija

Okovani veslač i nekadašnji borac za slobodu. Premda tjelesno nemoćan, duhovno je nepokoren. Joži govori o zajedništvu i ljudskom dostojanstvu. Njegova pogibija u oluji postaje trajni podsjetnik na cijenu slobode.

Civetta

Motovunski kamerlengo, gradski blagajnik. Razuman i proračunat, svjestan vrijednosti Jožina rada. Ne koristi samo silu nego lukavstvo: zadobiva povjerenje divova, potiče zavist i preko podjele zemlje ruši njihovu zajednicu.

Liberat

Jedan od divova koji sudjeluju u borbi za slobodu. Protivi se Jožinoj samovolji i želi obrađivati zemlju koju smatra svojom. Njegova smrt pokazuje koliko se zajedništvo pretvorilo u nasilje.

Jurić

Div i Jožin drug, važan u izgradnji novoga naselja i pronalasku zlata. Pred kraj pokušava zadržati divove na okupu. Njegova privrženost zajednici naglašava izgubljenu mogućnost drukčijega završetka.

U karakterizaciji usporedi Jožina djela na početku, u sredini i na kraju. Pomoći će ti vodič Kako opisati i karakterizirati lik.

Sporedni likovi

Barbabianca

Mletački providur koji se boji Jože, ali ga želi odvesti u Mletke i pokazivati kao dokaz pokoravanja Istre.

Zuane Dalla Zonta

Mletački službenik i upravitelj šume. Poznaje Jožinu pokornost te navodi providura da ga udari.

Motovunski građani

Iskorištavaju Jožin rad, a istodobno se žale na trošak njegove hrane. Njihovo ponašanje otkriva oholost i društvenu nepravdu.

Odo Wachenstein

Vitez i jedan od zapovjednika vojske koja pokušava silom pokoriti divove.

Barun Braccioduro

Drugi vojni zapovjednik, sudionik neuspješnog napada na Psoglavčevo brdo.

Ivan

Mladi div koji sudjeluje u prijeporima unutar zajednice i pokazuje kako brzo nastaju neslaganja.

Toma

Div koji se boji nesigurnosti i želi uredan, predvidljiv život, čak i pod tuđom vlašću.

Marko

Stariji div, uključen u sporove oko podjele zemlje; primjer je kako nesloga pogađa sve članove zajednice.

Ban Dragonja

Lik iz predaja i sjećanja na nekadašnju slobodu i hrabrost. Njegova priča nadahnjuje Jožu i galeotovu pjesmu.

Tema, ideja i pouka

Tema: oslobađanje diva Jože i drugih istarskih divova iz kmetske pokornosti te njihova borba da očuvaju slobodu i zajedništvo.

Ideja: tjelesna snaga i materijalna sredstva nisu dovoljni za slobodan život. Potrebni su samosvijest, sloga, odgovornost i pošten odnos prema drugima.

Pouka: kada zajednica dopusti da je podijele zavist, oholost i želja za vlašću, može izgubiti i ono što je zajedničkom borbom stekla. Sloboda nije samo osloboditi se gospodara, nego i naučiti upravljati sobom.

Razliku između ovih pojmova možeš ponoviti uz vodič o temi i vodič o ideji književnog djela.

Što Veli Jože zapravo predstavlja?

Alegorija: priča o divu ima i preneseno značenje. Veli Jože može se čitati kao slika potlačenog istarskog stanovništva, a Mlečani kao simbol gospodara koji koriste njegov rad i bogatstvo.

Od poslušnosti do samosvijesti: Jože isprva ne dovodi u pitanje svoj položaj. Ilija mu pokazuje da nije dovoljno biti jak: čovjek mora razumjeti i svoja prava.

Opasnost od oholosti: kada se Jože oslobodi, počne raditi ono što je prezirao kod svojih gospodara: zapovijeda drugima i nameće vlastitu volju.

Zavadi pa vladaj: Civetta pobjeđuje bez velike bitke, iskorištavajući tuđe nezadovoljstvo i želju za zemljom. Vanjski neprijatelj postaje uspješan tek kada divovi izgube međusobno povjerenje.

Zašto završetak nije potpuno sretan? Jože odbija ponovno robovati, ali zajednica divova ipak propada. Takav završetak istodobno donosi nadu pojedincu i upozorenje cijelome narodu.

Kompozicija i pripovjedač

Uvod

Upoznavanje divovskoga kmeta Jože, Motovuna i odnosa između gospodara i potlačenih.

Zaplet

Putovanje prema Mlecima, susret s Ilijom, oluja i Jožin povratak u Istru.

Razvoj radnje

Okupljanje divova, osnivanje naselja, pronalazak zlata i obrana od vojske.

Vrhunac

Civettina podjela zajednice, borba za zemlju i tragična Liberatova smrt.

Rasplet

Raspad zajednice i povratak divova starim gospodarima.

Završetak

Jožino prisjećanje na Iliju i odbijanje ponovnoga ropstva.

Pripovjedač: pripovijedanje je u trećem licu. Pripovjedač opisuje postupke i osjećaje likova te mijenja pogled između Jože, divova i gradskih gospodara. Radnja uglavnom napreduje kronološki, uz predaje i prisjećanja.

Struktura: pripovijetka ima sedam poglavlja. Više o određivanju uvoda, zapleta, vrhunca i raspleta čitaj u vodiču Kompozicija djela.

Motivi i simbolika

Jožina snaga

Predstavlja golemu mogućnost koju potlačeni ljudi imaju, ali je ne mogu iskoristiti bez samosvijesti.

Galija i okovani Ilija

Snažna slika prisilnog rada, nasilja i izgubljene slobode. Ilijina pjesma budi Jožinu svijest.

Psoglavčevo brdo

Simbol nade u zajednicu koja sama stvara uvjete za život i ne ovisi o gospodarima.

Zemlja

Najprije izvor zajedničkog blagostanja, a zatim povod zavisti i podjele.

Pronađeno zlato

U početku je divovima gotovo bezvrijedno, dok ga gospodari obožavaju. Kasnije otkriva moć pohlepe.

More i oluja

Prepreka na putu iz ropstva u slobodu te prijelomni trenutak Jožina života.

Ilijine riječi

Trajna nit Jožine savjesti, osobito važna pri posljednjoj odluci.

Povratak u Motovun

Slika povratka starim navikama; Jožin bijeg pokazuje da se osobna svijest ipak može sačuvati.

Stilske figure i jezične značajke

Nazor pripovijeda slikovito, služi se opisima krajolika, narodnom predajom, čakavskim izrazima u dijalozima i suprotnostima između snažnih divova i njihovih malih gospodara.

Epiteti

Primjeri: „mrke šume”, „zlatne njive”. Opisni pridjevi pojačavaju doživljaj istarskoga krajolika i naglašavaju njegovu životnost.

Personifikacija

Primjer: „Plaču vode”. Prirodi se pripisuje ljudska osobina tugovanja, pa krajolik kao da suosjeća sa sudbinom divova.

Usporedbe

Primjer: „jak kao bik”. Uspoređivanjem divove snage sa snagom životinje čitatelj lakše zamišlja Jožinu silinu.

Metafore

Primjer: „zlatna kiša” opisuje zasipanje gospodara zlatnicima. Zlato se slikovito prikazuje kao kiša, što naglašava bogatstvo i ljudsku pohlepu.

Hiperbola i fantastični motivi

Divovska Jožina visina, njegova iznimna snaga i Ilijina golema moć prelaze granice svakodnevnoga života. Takvo pretjerivanje i fantastični prikazi podupiru alegorijsko značenje djela.

Kontrast i ironija

Na početku snažan Jože sluša slabe gospodare, a kasnije isti gospodari moraju raditi za njega. Obrat otkriva nepravdu, ali i podsjeća kako i potlačeni čovjek može postati ohol.

Važno za školsku analizu: stilska figura ne služi samo ukrasu. U ovom djelu slikovit jezik ističe razliku između vanjske snage i unutarnje slobode.

Kako razumjeti Jožinu promjenu?

Na početku: Jože je miran i poslušan. Nikada se ozbiljno nije zapitao zašto mu naređuju ljudi koje bi mogao lako svladati.

Nakon razgovora s Ilijom: shvaća da je njegova pokornost posljedica navike i straha, a ne stvarne nemoći.

Na Psoglavčevu brdu: postaje vođa, vrijedno radi i stvara zajednicu, ali polako prihvaća oholost i potrebu da zapovijeda.

Nakon Liberatove smrti: osjeća krivnju i gubi povjerenje u sebe, pa je gotovo spreman vratiti se starom životu.

Na kraju: odbija ponovno biti nečiji kmet. Njegova osobna sloboda opstaje, premda zajednica više ne postoji.

Pitanja za provjeru znanja

Zašto je Jože bio pokoran iako je bio iznimno snažan?

Bio je naviknut na kmetski položaj i vjerovao je da mora slušati gospodare.

Tko je Barbabianca?

Mletački providur koji je poželio odvesti Jožu u Mletke.

Što je Joža naučio od galiota Ilije?

Da je sloboda vrijednija od sigurnoga života u ropstvu i da je zajedništvo nužno za otpor.

Što se dogodilo na galiji?

U oluji je brod potonuo, Ilija je poginuo, a Jože se spasio.

Zašto su se divovi okupili na Psoglavčevu brdu?

Željeli su živjeti bez gospodara i zajedno raditi na vlastitoj zemlji.

Zašto im zlato u početku nije bilo važno?

Nisu ga trebali za hranu i rad te su već imali ono što im je bilo najvažnije: slobodu.

Kako su se divovi obranili od vojske?

Zajednički su iščupali velika stabla i njima odbacili napadače.

Kako je Civetta uspio razjediniti divove?

Iskorištavao je njihove svađe, zadobio povjerenje i potaknuo sukobe oko podjele zemlje.

Zbog čega je Jože ubio Liberata?

Svađali su se oko prava na plodnu zemlju, a sukob je prerastao u nasilje.

Zašto su se divovi vratili gospodarima?

Izgubili su slogu i vjeru u mogućnost samostalnog života te su se uplašili odgovornosti.

Zašto je Jože pobjegao pred Motovunom?

Sjetio se Ilijinih riječi i shvatio da unatoč pogreškama ne mora ponovno pristati na ropstvo.

Što znači da je Veli Jože alegorijska pripovijetka?

Priča o divovima istodobno govori o ljudima i narodima koji se bore protiv potlačenosti i vlastitih slabosti.

Zadaci za učenike

  1. Napiši sažetak u deset rečenica, bez preskakanja važnih događaja.
  2. Usporedi Jožin odnos prema gospodarima na početku i na kraju djela.
  3. Objasni zašto je Ilija fizički nemoćniji, ali duhovno slobodniji od Jože.
  4. Izdvoji tri Jožine pozitivne i tri negativne osobine te ih poveži s događajima.
  5. Prikaži na primjerima kako Civetta provodi taktiku „zavadi pa vladaj”.
  6. Objasni kako zlato i zemlja postupno mijenjaju odnose među divovima.
  7. Pronađi u izvorniku po jedan dodatni primjer epiteta, usporedbe i personifikacije.
  8. Napiši svoje mišljenje: bi li divovi sačuvali slobodu da su zemlju nastavili obrađivati zajedno? Obrazloži.
  9. Zamisli drukčiji završetak u kojem Jože i Jurić uspiju zadržati zajednicu na okupu.

Vježbaj samostalno odgovaranje uz vodič za učenje lektire.

Moje mišljenje o djelu

Najviše me dojmio trenutak u kojem Jože, unatoč golemoj snazi, dopušta da ga čovjek mnogo manji od njega udari štapom. Taj prizor pokazuje da prava nemoć ne mora biti u tijelu, nego u tome što čovjek nije svjestan vlastite vrijednosti. Posebno je dirljiv razgovor s Ilijom koji Joži prvi otvara oči.

Priča mi je zanimljiva i zato što ne završava jednostavnom pobjedom dobrih nad zlima. Kada divovi postanu slobodni, ne znaju sačuvati ono što su stekli. Pohlepa i svađe upropaste njihov zajednički trud. Jožin odlazak pred Motovunom ipak ostavlja nadu da čovjek može naučiti iz pogrešaka i ponovno sam odlučivati o svome životu.

O piscu – Vladimir Nazor

Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču, a umro 19. lipnja 1949. u Zagrebu. Bio je pjesnik, pripovjedač, romanopisac i prevoditelj. Studirao je prirodne znanosti, a radio je kao nastavnik i ravnatelj u različitim hrvatskim gradovima, osobito u Istri.

Boravak u Istri snažno je utjecao na njegovo stvaralaštvo. U pričama često povezuje živu prirodu, narodne predaje, simboliku i pitanja čovjekova dostojanstva. „Veli Jože” jedno je od njegovih najprepoznatljivijih djela, prvi put objavljeno kao knjiga 1908. godine.

Među ostalim poznatim djelima nalaze se Bijeli jelen, Voda, „Hrvatski kraljevi”, „Pastir Loda” i „Priče iz djetinjstva”.

Najčešća pitanja o lektiri

Tko je napisao „Velog Jožu”?

Hrvatski književnik Vladimir Nazor.

Kojoj književnoj vrsti pripada djelo?

Alegorijskoj pripovijetci, odnosno pripovijesti s prenesenim značenjem.

Gdje se odvija radnja?

U Motovunu, okolnim dijelovima Istre, na moru i na Psoglavčevu brdu.

Kada je objavljeno djelo?

Prvo cjelovito knjižno izdanje objavljeno je 1908. godine.

Koliko poglavlja ima „Veli Jože”?

Sedam poglavlja.

Tko je Joži pokazao vrijednost slobode?

Galeot Ilija, okovani veslač na mletačkoj galiji.

Tko je Civetta?

Motovunski gradski blagajnik koji lukavstvom razjedinjuje divove.

Kako završava „Veli Jože”?

Većina se divova vraća gospodarima, ali se Jože pred Motovunom predomisli i pobjegne.

Koja je glavna pouka?

Sloboda se može sačuvati samo uz slogu, odgovornost i međusobno poštovanje.

7 Primjedbe

Napomena za komentare: Ako objava komentara ne uspije, prihvati kolačiće, osvježi stranicu i pokušaj ponovo. Najbolje je napisati običan komentar bez linkova.
Noviji Stariji